Prisluhni ulicama,
tim ulicama koje su oko tebe
puste i mračne u kasne nočne sate,
energične,pune života za svakog dana,
iznova...vrele životom.
Kristali brige i nemoći blistaju
u svačijem oku koje tuda prođe.
Samo stani na trenutak,
okreni se,
prisluhni glazbi te tišine,
pogledaj u blizinu te daljine.
Ponekad ti jedine daju neku snagu
za dalje...utjeha je u njima.
Šetajući
dok se tvoje misli,razlozi,shvaćanja i neshvaćanja
guba polako u beskrajnoj dubini njihovih duša.
Ponekad,kada moraš izaći,
pokazati svijetu kako je život lijep,
kako još postoji ono sretno biće u nama!
Dai fakat,
barem jednom stani,
osjeti dai vjetrov dah,
koji putujući njima,od prozora do prozora,vrata do vrata,
nosi ti miris raznih priča,raznih briga...različitih života.
Čuj tu njezinu grubu tišinu u času noći
kada one ostaju samo u zagrljaju naših zaboravljenih problema
koje ostavljamo ovdje svakoga dana.
Pogledaj tu uličnu lampu,
osvjetljuje cijelu ulicu,cijeli kvart.
Mala je,slaba...ali svijetli!
Baš kao i mi;
Mali smo,slabašni,,,vučemo se,iz dana u dan
ali tu smo,živimo!
Kamo ide to naše vrijeme?
hei!!!!!!
Pokreni se prijatelju!
Istjeraj to radosno biće,davno zaboravljeno,koje čući u tebi.
Budi slobodan!
Iskusi čaroliju života,
osjeti magiju sreće.
A kada te uhvati trenutak sjete,izađi.
Izađi ususret njima,pusti svoje misli neka teku ali ne i suze.
Neka brige odu ponovo u zagrljaj njihov.
Neka odvedu tvoju brigu
i pogledai tu uličnu lampu.
Ne čini ti se kao ono svijetlo na kraju tunel????
Post je objavljen 27.02.2009. u 21:06 sati.