(Pričica u nastavcima, 8. dio)
Prisjećajući se tog dijela moje prošlosti i razmišljajući o svemu, izgledam sam sebi prilično smušen i smiješan, jer nikada prije, a ni poslije, nisam bio na taj način i toliko zaljubljen.
Koliko god je sve neopisivo lijepo bilo, pisao bih neistinu ako ne bih priznao da se usprkos velikoj zaljubljenosti, također i nemira moglo u duši mojoj tada pronaći.
Nije moguće ne sjetiti se vremena silne zaljubljenosti u Lidiju, zbog svega onoga što sam proživljavao, a podjednako i zbog svega što je prethodilo tome, te se događalo u svim godinama nakon toga.
Zato, neka vas ne začudi što sam odlučio objelodaniti svoja sjećanja, jer možda će mi baš taj čin dijeljenja sjećanja s vama pomoći da konačno postavim "stvari" na svoje mjesto i ne požalim više ni za čim što se zbilo upravo onako kako se i trebalo zbiti.
Zasigurno je presudan stjecaj okolnosti, možda pokoji nesporazum, ali je u svemu, uistinu bilo dosta neodlučnosti i mladenačkog neiskustva.
Zanimljivo je da se uopće nisam pitao ima li Lidija nekog dečka. Nije mi ni na kraju pameti bilo da nju pitam. Nekako sam vjerovao da je u to vrijeme bila slobodna kao i ja, a bili smo već u godinama kada se naša generacija sve više odlučivala za trajnije veze i zajednički život.
Gledajući Lidiju u svim onim trenucima nakon iznenadnog susreta u studiju, bijah milinom njenom na neopisiv način privučen. Njezino lice bijelo; čelo srednje visoko i bezbrižno opušteno, glatko; pravilan nos, pomalo pjegav; kosa zlaćana do ramena, s uvojcima; zubići bijeli, sitni, u osmijesima brojnim, kao i usne ljupke, lijepe, pravilne....oči plave...ušesa malena sa krasnim sitnim naušnicama...
Ljepša je bila nego ikada prije, ta mlada žena koju sam od svoje desete godine poznavao. Ne samo lice, nego i tijelo njezino bijaše lijepo i skladno, a odjevanje i nastup besprijekorni.
* * * * *
Tisuću sam puta, tijekom vremena koje je protjecalo od našeg zadnjeg susreta do koncerta filharmonije i akademskog zbora u kojem je Lidija bila jedan od najboljih soprana, poželio otići do škole gdje je predavala i "slučajno" je sresti prilikom njenog dolaska ili pri odlasku s posla, ali sam se uspio nekako savladati, ne želeći biti nametljiv i vjerujući da će naše druženje poslije održanog koncerta donijeti onakav rasplet događaja kakvog sam priželjkivao.
Post je objavljen 21.02.2009. u 17:28 sati.