Tamo negdje 1997. godine kao "zadnje zaposleni" prošla sam pakao na svom prvom radnom mjestu. Tadašnja šefica me omalovažavala kad god je stigla, vrijeđala moje intelektualne sposobnosti na razne načine, izmišljala i širila tračeve o mojoj navodnoj vezi s jednim od nadređenih itd.
U strahu od nje ali i ostalih u tom poduzeću godinu dana sam krila da imam dijete i da sam uopće bila u braku (u međuvremenu sam se i razvela).
Tada sam po prvi put osjetila simptome anksioznosti, panični napad i upala u depresiju. Počela sam uzimati lijekove za smirenje i nakon relativno kratkog perioda došla do dijagnoze tabletomanije. Tada je počeo moj križni put.
Na moju sreću, firma se reorganizirala te sam dobila otkaz kao tehnološki višak. To je bilo 1999. godine.
Drugi put, u periodu između 2000. i 2003. godine ponovno sam "upala" u sličnu kombinaciju, s dvoje nadređenih - direktno mi nadređenom šeficom i direktorom. Osim što sam osjetila tjeskobu radi same sličnosti situacije, u vrlo kratkom vremenu ispostavilo se da sam imala dobar razlog za to. Čim je šefica primijetila moju predanost i maksimalnu angažiranost, počela mi je trpati sve više i više posla, tako da sam pred kraj "pokrivala" čak tri radna mjesta u firmi, nakon što su izvršitelji na tim radnim mjestima dali otkaze ili bili otpušteni.
Potaknuta jučerašnjim slučajnim susretom s njom (prošla sam ispred nje, no nisam joj se niti javila niti je pozdravila, a ne znam ni je li ona mene primijetila), prisjetila sam se jedne od niza neugodnih epizoda. U to vrijeme sam oko vrata nosila privjesak - drveni križ Sv. Franje Asiškog. Unatoč tome što sam se prikladno odijevala (košulja ili majica ispod sakoa i hlače, obično klasični kostimić), rekla mi je: "Daj skini to, izgledaš k'o hašomanka!".
Treća situacija: nakon što je direktor (s kojim je ona bila u nekakvim čudnim odnosima) zatražio da me se premjesti u njegov ured jer je bio izuzetno zadovoljan mojim radom, uporno mi je odbijala (nakon više od dvije godine rada) dati ugovor na neodređeno vrijeme. Nakon što je istekao zakonski rok od 3 godine, uspjela sam se ipak zaposliti u toj firmi i na neodređeno, no tada je iznenada uslijedio moj premještaj na treće, zahtjevnije radno mjesto za koje su svi znali da nemam dovoljno iskustva - klasična namještaljka. Naravno, nisam dugo izdržala, ponovno su započeli moji panični napadi i konstantna anksioznost te sam završila na bolovanju i tromjesečnom liječenju u dnevnoj bolnici, tijekom kojega je gore spomenuta, zajedno s direktorom, na mene vršila pritisak da se vratim na posao. Kako nisam za to bila sposobna, produžavala sam bolovanje koliko god sam mogla, a u međuvremenu mi je bio pripremljen i otkaz, koji je mi je na kraju dostavljen poštom.
Iz današnje perspektive, možda je i bolje tako jer, tko zna što bi se samnom i mojim zdravljem dogodilo da sam nastavila raditi na tom radnom mjestu. Ovako sam "samo" pretjerano anksiozna i ponekad depresivna, uz povremene napade panike! Eh, da, i nezaposlena.
Više o mobbingu možete pročitati na FORUMU. Registrirajte se i podijelite svoja iskustva.
Možda se i ja jednog dana dovoljno ohrabrim i imenujem spomenute spodobe iz renomiranih hrvatskih firmi... Još uvijek se ne usuđujem - prvi se bave i visokom politikom, a drugi već imaju kriminalni dosje radi ubojstva...
Post je objavljen 21.02.2009. u 13:30 sati.