ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Tamo negdje 1997. godine kao "zadnje zaposleni" prošla sam pakao na svom prvom radnom mjestu. Tadašnja šefica me omalovažavala kad god je stigla, vrijeðala moje intelektualne sposobnosti na razne naèine, izmišljala i širila traèeve o mojoj navodnoj vezi s jednim od nadreðenih itd.
U strahu od nje ali i ostalih u tom poduzeæu godinu dana sam krila da imam dijete i da sam uopæe bila u braku (u meðuvremenu sam se i razvela).
Tada sam po prvi put osjetila simptome anksioznosti, panièni napad i upala u depresiju. Poèela sam uzimati lijekove za smirenje i nakon relativno kratkog perioda došla do dijagnoze tabletomanije. Tada je poèeo moj križni put.
Na moju sreæu, firma se reorganizirala te sam dobila otkaz kao tehnološki višak. To je bilo 1999. godine.

Drugi put, u periodu izmeðu 2000. i 2003. godine ponovno sam "upala" u sliènu kombinaciju, s dvoje nadreðenih - direktno mi nadreðenom šeficom i direktorom. Osim što sam osjetila tjeskobu radi same sliènosti situacije, u vrlo kratkom vremenu ispostavilo se da sam imala dobar razlog za to. Èim je šefica primijetila moju predanost i maksimalnu angažiranost, poèela mi je trpati sve više i više posla, tako da sam pred kraj "pokrivala" èak tri radna mjesta u firmi, nakon što su izvršitelji na tim radnim mjestima dali otkaze ili bili otpušteni.
Potaknuta juèerašnjim sluèajnim susretom s njom (prošla sam ispred nje, no nisam joj se niti javila niti je pozdravila, a ne znam ni je li ona mene primijetila), prisjetila sam se jedne od niza neugodnih epizoda. U to vrijeme sam oko vrata nosila privjesak - drveni križ Sv. Franje Asiškog. Unatoè tome što sam se prikladno odijevala (košulja ili majica ispod sakoa i hlaèe, obièno klasièni kostimiæ), rekla mi je: "Daj skini to, izgledaš k'o hašomanka!".
Treæa situacija: nakon što je direktor (s kojim je ona bila u nekakvim èudnim odnosima) zatražio da me se premjesti u njegov ured jer je bio izuzetno zadovoljan mojim radom, uporno mi je odbijala (nakon više od dvije godine rada) dati ugovor na neodreðeno vrijeme. Nakon što je istekao zakonski rok od 3 godine, uspjela sam se ipak zaposliti u toj firmi i na neodreðeno, no tada je iznenada uslijedio moj premještaj na treæe, zahtjevnije radno mjesto za koje su svi znali da nemam dovoljno iskustva - klasièna namještaljka. Naravno, nisam dugo izdržala, ponovno su zapoèeli moji panièni napadi i konstantna anksioznost te sam završila na bolovanju i tromjeseènom lijeèenju u dnevnoj bolnici, tijekom kojega je gore spomenuta, zajedno s direktorom, na mene vršila pritisak da se vratim na posao. Kako nisam za to bila sposobna, produžavala sam bolovanje koliko god sam mogla, a u meðuvremenu mi je bio pripremljen i otkaz, koji je mi je na kraju dostavljen poštom.

Iz današnje perspektive, možda je i bolje tako jer, tko zna što bi se samnom i mojim zdravljem dogodilo da sam nastavila raditi na tom radnom mjestu. Ovako sam "samo" pretjerano anksiozna i ponekad depresivna, uz povremene napade panike! Eh, da, i nezaposlena.

Više o mobbingu možete proèitati na FORUMU. Registrirajte se i podijelite svoja iskustva.

Možda se i ja jednog dana dovoljno ohrabrim i imenujem spomenute spodobe iz renomiranih hrvatskih firmi... Još uvijek se ne usuðujem - prvi se bave i visokom politikom, a drugi veæ imaju kriminalni dosje radi ubojstva...