Jutro briše tragove,nitko nikog ne razumije.
Omamljivo je to jutro što me diže u svijet,u život,tamo gdje pripadam željela ja to ili ne. Diže me prema novim usponima i padovima,novim pobjedama i porazima. No ćemu da razbijam glavu, čemu da se glupostima mučim kada mogu da uživam,da živim život iz snova,druga strana mojih misli.
Živjeti u mom tajnom svijetu,tajnom parku sreće koji me vodi u zagrljaj radosti i vedrine,daje mi krila slobode.
Čemu sve moje boli kada još uza sve imam tebe!
Jer ti si ono što mi život ispunjava. Tvoje lice,tvoj osmjeh. Tvoj pogled pun života, vrele budućnosti, pogled koji sjaji ostvarenjem svakog sna. Dubina tvojih očiju koja me uvjerava da sam slobodna,mogu sve što poželim. Tvoj drhtavi,s druge strane jak i mudar glas koji me uvijek odvede daleko u svijet misli,moi svijet. A onda me svojim slatkim smjehom ponovo vraćaš nazad u ovu oronulost, ovai svijet boli...koji se kroza tvoj smijeh i vedrinu očiju čini poput grada gdje su svi nasmijani a momci obasipaju djevojke cvijećem.
Ti,koji mi daješ krunu od perja i činiš od mene osobu vrijednu spomena i sjećanja,osobu sa snovima,željama,ciljevima.
Ti,koji mi daješ zlatna krila vodeći me do neba i još više pa nazad,na krilima sreće,krilima radosti i slobode.
Ti,koji mi ispunjavaš dušu slatkim snovima.
Ti,kojeg nikada zaboravit neću,
Ti,koji mi svakodnevno donosiš sreću.
Tebe kojeg volim i nikako ne želim izgubit.
Ti koji mi daješ razlog za život.
Ja sam stvarno sretno djete...
Post je objavljen 16.02.2009. u 17:38 sati.