svijet sličan meni





Budučnost pripada
ljudima
koji vjeruju
u ljepotu svojih
snova!




Yesterday was history,
Tomorrow is a mistery,
And today is a gift -
That's why we call it a
present...


Postoje Svjetovi Drugačiji Od Ovog.
ovo je moi svijet!!!



I have sailed to
many lands,
now I make my finale journey...


ne troši svoje vrijeme na žaljenje
ne živi za prošlost i ne brini zbog
nečeg što će se tek odvijati u budućnosti
živi za danas,
sad je vrijeme da budeš sretan


Sve je ovo pozornica,
na kojoj sam ja
glavni glumac,
i onaj mali što šapće!
Sve je ista životna priča!
od onog: pazi kako ideš
preko ceste, budi pristojan
prema starijima, do onog:
sam si odgovoran za to kakvu ćeš
budućnost imati!
ljudi ulaze,ljudi izlaze...
i ne zaboravi: čuda postoje!!!

((written by my Tika))



"Na putu ka istini čovjek može da
napravi samo dvije greške. Da
ne prodje cijelim putem, ili - da ni
ne krene."

-Buda-


-svi smo mi LukA Ritz-


~This is my world, This is who I am
And I´m not gonna give up myself
To make your life better!~



Koliko god život od tebe
traži ozbiljnost,
svatko treba prijatelja
s kojim se može glupirat. =)


If they could love
like you and me,
imagine
what the world could be.


Gađaj na mjesec.
Ako i promašiš, bit' češ
među zvijezdama!



I ja sam još jedno djete
koje nezna
kako izgleda današnji svijet...



Odjekivat će pjesma,
za suze,za plać.
Poslušaj je vjetre,
poslušaj je vodo,
Sunce što griješ danju
i Mjesec,nado noćna.
Poslušaj je svijete okrutni,
oronuli,suhi...
Poslušaj ju,prijatelju stari
i zaboravljivi.
Jer zaboravit ćete me.
Poslušajte ju!!!
Neću reći da sam sretan,
da skačem,neću.
Vrijeme je da vičem,
da urličem svom snagom svojom,
svime što mi je ostalo.
Posljednji poklik,
strašan poput same samoće.
I onda kraj,gorak,išćekivan.
Odlazim prijatelji,
odlazim sestro,brate moj.

I zaboravit ćete me,
zaboravit ćete me,prijatelji.
Moj jedini strah je neizbježan.






Zaboravi na juče´
hajde,pogledai u sutra...
videt češ da želiš,
videt češ da možeš!












credits
murderscene
xxxx
Secret Garden
ponedjeljak, 16.02.2009.
Jutro briše tragove,nitko nikog ne razumije.
Omamljivo je to jutro što me diže u svijet,u život,tamo gdje pripadam željela ja to ili ne. Diže me prema novim usponima i padovima,novim pobjedama i porazima. No ćemu da razbijam glavu, čemu da se glupostima mučim kada mogu da uživam,da živim život iz snova,druga strana mojih misli.
Živjeti u mom tajnom svijetu,tajnom parku sreće koji me vodi u zagrljaj radosti i vedrine,daje mi krila slobode.
Čemu sve moje boli kada još uza sve imam tebe!
Jer ti si ono što mi život ispunjava. Tvoje lice,tvoj osmjeh. Tvoj pogled pun života, vrele budućnosti, pogled koji sjaji ostvarenjem svakog sna. Dubina tvojih očiju koja me uvjerava da sam slobodna,mogu sve što poželim. Tvoj drhtavi,s druge strane jak i mudar glas koji me uvijek odvede daleko u svijet misli,moi svijet. A onda me svojim slatkim smjehom ponovo vraćaš nazad u ovu oronulost, ovai svijet boli...koji se kroza tvoj smijeh i vedrinu očiju čini poput grada gdje su svi nasmijani a momci obasipaju djevojke cvijećem.
Ti,koji mi daješ krunu od perja i činiš od mene osobu vrijednu spomena i sjećanja,osobu sa snovima,željama,ciljevima.
Ti,koji mi daješ zlatna krila vodeći me do neba i još više pa nazad,na krilima sreće,krilima radosti i slobode.
Ti,koji mi ispunjavaš dušu slatkim snovima.
Ti,kojeg nikada zaboravit neću,
Ti,koji mi svakodnevno donosiš sreću.
Tebe kojeg volim i nikako ne želim izgubit.
Ti koji mi daješ razlog za život.

Ja sam stvarno sretno djete...



| 17:38 | Komentari (11) | On/Off | Print | # |