Ne naziru se šlape i trenirka ispod stola.
Čvrsto nogama na tlu;
Najzdravije – sjedenje na tvrdoj stolici;
Izravan dodir s Majkom zemljom
- zato pišem gola!
Topla vesta ne grije mi bubrege ni grudi,
Ne nosim ju da mi bude toplo oko srca,
Niti da mi krv žilama brže kola.
Potrebno je osigurati
nesputani prijelaz na papir
kad se srce oslobađa od bola
- Bez grudnjaka. Gola!
Šešir moju glavu ne čuva,
Važno je da misao,
pretačući se u riječ,
Ne naiđe na branu.
Tok mora biti sterilan –
Bez planktona, vlati…ili vlasi.
Obrijala sam i glavu
- do gola!
Idilična slika pjesnika pred kaminom,
Umotana u toplu dekicu…i on stvara…
NE! Otvaram vrata i prozore
I dozivam hladnorukog, divljeg igrača
Među zidove svog doma,
Za svoj stol, gdje utažujem glad za riječima.
On ulijeće sa žutolikom šuškavom
djecom mu u naručju.
Love se u kolo s mojim bijelim šuškavcima,
Dok me posjetioc pozdravlja
Studenim sveobuhvatnim dodirom…
(kako kažu: propuhana do kosti)
Svaka je dlačica na tijelu nakostriješena,
Baš kao da ti stojiš tu, probadajući me
svojim ledenim pogledom…
Bjelina napokon dobiva uzorak
- jer pišem gola!
Post je objavljen 09.02.2009. u 05:23 sati.