demolition girl

ponedjeljak, 09.02.2009.

VODIČ ZA USPJEŠNO PJESNIŠTVO

Ne naziru se šlape i trenirka ispod stola.
Čvrsto nogama na tlu;
Najzdravije – sjedenje na tvrdoj stolici;
Izravan dodir s Majkom zemljom
- zato pišem gola!

Topla vesta ne grije mi bubrege ni grudi,
Ne nosim ju da mi bude toplo oko srca,
Niti da mi krv žilama brže kola.
Potrebno je osigurati
nesputani prijelaz na papir
kad se srce oslobađa od bola
- Bez grudnjaka. Gola!

Šešir moju glavu ne čuva,
Važno je da misao,
pretačući se u riječ,
Ne naiđe na branu.
Tok mora biti sterilan –
Bez planktona, vlati…ili vlasi.
Obrijala sam i glavu
- do gola!

Idilična slika pjesnika pred kaminom,
Umotana u toplu dekicu…i on stvara…

NE! Otvaram vrata i prozore
I dozivam hladnorukog, divljeg igrača
Među zidove svog doma,
Za svoj stol, gdje utažujem glad za riječima.

On ulijeće sa žutolikom šuškavom
djecom mu u naručju.
Love se u kolo s mojim bijelim šuškavcima,
Dok me posjetioc pozdravlja
Studenim sveobuhvatnim dodirom…
(kako kažu: propuhana do kosti)

Svaka je dlačica na tijelu nakostriješena,
Baš kao da ti stojiš tu, probadajući me
svojim ledenim pogledom…
Bjelina napokon dobiva uzorak
- jer pišem gola!

09.02.2009. u 05:23 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

  veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Travanj 2010 (2)
Lipanj 2009 (1)
Veljača 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Svem živome na ovom svijetu...
Svem živome na ovom svijetu
Od iskona je biljeg dat,
Da nisam rođen za poetu,
Bio bih lupeža i tat.

Mršav i nizak, među djecom
U tučnjavama vazda prvi,
Ja često, često iđah kući
Sa nosom ogrezlim u krvi.

Govorah prestrašenoj mami,
Što znala mi u susret doć:
«Ništa. Spotakoh se o kamen,
Ali do sutra će mi proć!»

Pa i sad, kada onih dana
Vrijućeg klupka više nema,
Ista se divlja, drska snaga
Prelijeva preko mojih poema.

Zlatna je gruda mojih riječi,
Nad svakim retkom, pun žara,
Odražava se stara drskost
Vjetrogonje i kokošara.

Ko onda ja sam gord i smion,
Moj korak samo novo štrca.
Ko prije razbijene njuške,
Sad idem krvavoga srca.

Ne mami, bagri što se kesi,
Govorim sad u kasnu noć:
«Ništa. Spotakoh se o kamen,
Ali do sutra će mi proć!»

S.A.Jesenjin


"My Life is just like a car crash
So slow down boys when you go passing me by
My world can never stop spinning
I got a boy in every city and they all know my name"

My life to live (malkice prilagođeno)
Lars Fredriksen and the Bastards