Subotnje sam jutro provela u otkrivanju starog novog svijeta.
Pikanterije iz ljubavnog ter seksualnog života slikara i drugih umjetnika su uvijek zahvalan materijal, makar se radilo o ljudima kojih poodavno više nema. Priča tako kaže da je negdje između dva svjetska rata, mlada i razmažena Amerikanka, kći bogatog njujorškog liječnika, odlučila imati umjetnika za muža. Putujući s obitelji Europom, naišla je na pogodnog kandidata, vanbračnog sina zagrebačke plemenitaške obitelji koji se, nakon djetinstva u Zagorju i gimnazije u Zagrebu, za slikara školovao u Bruxellesu. Osvojila ga je pomalo nesvakidašnjim pristupom: pojavila se u njegovom ateljeu u krznenom kaputu ispod kojeg je bila samo, jel, gola baba. Take it or leave it.
Oženili se jesu i nakon nekog vremena odselili u Ameriku, gdje je, između ostalog, naš slikar oslikao i hrvatsku crkvu u Pittsburghu neobičnim slikarijama s temama bivše i nove domovine Hrvata koji su su ovdje doselili kako bi radili u čeličanama i rudnicima, apokaliptičnim sjećanjima na I. svjetski rat u kojem je sudjelovao kao bolničar i vizijama Smrti, sv. Franje i drugim svetačkim likovima. Naručitelj je bio župnik s ni manje ni više no socijalističkim idejama, pa je slikar prikazao i trulog bogataša kako čita burzovni izvještaj i tužne majke oko tijela poginulog rudara na nekoliko prilično uspjelih kompozicija.
Ženi i kćeri je u New York pisao karte i pisma koje je obogaćivao crtežima sebe na skelama kako oslikava crkvu, dodatno opremljen nekom vrstom naočala koje su mu priječile da gleda u stranu, jer mu se navodno stalno pričinjao svećenik kako se mota po crkvi. Moram priznati da je bio inventivan u smišljanju kako da se otarasi svog naručitelja koji mu se očito neprestano vrtio u blizini.
Slike su danas prilično potamnjele i na nekoliko mjesta probija vlaga, crkva je u dosta udaljenom kvartu, no bez avanture obilaska ne znam kako bih inače saznala za poučnu zgodu s bundom...
Post je objavljen 09.02.2009. u 02:18 sati.