Marketing
Po starom....
Moram priznati da se malo gubim u nekim «novitetima» koje sam uočio spustivši se, na zemlju, nakon dvotjednog «izbivanja». Dogodile su se neke promjene, neka «promaknuća» i «smaknuća» koja sam tek sada doživio. Čudom se čudim.... u neke apsolutno ne vjerujem..ali, evo ih ... tu su..... neka njih...kažu, svaka je promjena dobrodošla...ajde, živi bili pa vidjeli. Priča o terenu se malo zahuktala.... guzda je danas i sutra na službenjaku i javio mi je da mu, do petka, dam svoj prijedlog i plan obilaska... Eh, baš mi se ide... sad moram pametno osmisliti strategiju moje neizostavnosti ovdje, barem dok vrijeme ne proljepša...pa di ću u ovu kišu? Baš mi se putuje po tom vremenu! 
Sportske strasti malo jenjavaju, tek po koja trzavica..ali nastupa blago smirenje... skijanje će opet malo oduzeti pažnju, no, nikako ne u intenzitetu kako je to bilo sa rukometom. Konačno ću naći i malo vremena za posvetiti se zaostacima u kućnim poslovima... a, nakupilo se... nakupilo.... 
Na poslu, od jutra, neko čudno raspoloženje... svi nekako kilavi – kao i ovo vrijeme – mrzovoljni, neraspoloženi... Kako je dio vrhuške na nekom tajnom zadatku ovdje vlada malo opuštenija atmosfera... do devet se pila kava u čajnoj kuhinji, što već jako, jako dugo nismo napravili, a, i zapalili smo onako...bezbrižno... Neki su iskoristili blizinu placa...evo, nema ih već preko sat vremena... trže, trže... opet će biti..Smotani, moraš vidjet ovo, ono...imaš.... ufff. Kad god izbivaju na ovako duže vrijeme uvijek me obasipaju informacijama o povoljnim šuljama, majicama... e baš im hvala na tome... jer nekako, nisam od onih koji vole po dućanima, ali obožavam kad odem ciljano po nešto.... 
U sobi..stanje nepromijenjeno... moja «Severina» se strašno ufurala u rukomet, i danas, opet žestoko komentira Finalnu tekmu.... ja bum poludil,,, da samo čujete te komentare.. .ma koji reporter...danas sam ju prozvao «reporter bez granica» jer njen opis tekme ajmeeee... da nisam toliki zaljubljenik rukometa prenio bi vam te dojmove, ali ovako..... nema šanse! Nastavila je sa obiteljskim pričama koje nemaju veze s mozgom.... ali imaju s njom... i već preko 40 minuta objašnjava nekom na telefon svoje aspiracije u životu, svoje viđenje bivšega, svoje traganje za čovjekom svog života sa, naravno, svim uvjetima koje mora ispunjavati da bi zadovoljio njene visoke kriterije i kvalitetu.... Okrećem očima i samo se bojim da mi ne ispadnu van... ne mogu se načuditi da neko ima takvo mišljenje o sebi... ali, kažu dobro je to... ako se ne cijeniš, neće te niko cijeniti! Hm... ne bi se štel mešati....
Uz sve jadikovke, monologe, uspio sam i neke stvari odraditi, i...jako sam ponosan na sebe zbog jednog dobro obavljenog zahvata hehe... konačno sam uspio sa jednom strankom postignuti dogovor na obostrano zadovoljstvo... sretni i zadovoljni najavili i potpisivanje Ugovora..
hah, možda me to malo izvuče od onog terenskog puta... nekako se tješim...
Kako me već svi zezaju za moje «loknice» odlučio sam danas, ipak, posjetiti frizerku.... nekako, dolaze toplija vremena (iako ih baš nešto i ne osjetim) pa je vrijeme i «kapu» potkresati malo... i, sad sam ju nazvao...a ona sva sretna i presretna.... jedva me čeka, ima mi svašta za pričati...aaaaaa.... a ja bi samo, samo jedno šišanje.... imam najbolju frizerku a još i voli pričati... ma di ćeš bolje kombinacije, a ti Smoto... ma, stalno nešto brundaš... 
Ali, evo, da ne ispadne da sam samo ja Brundo... dobio sam ovaj mail danas... hihihi...mislim da ne moram ništa objašnjavati, sve je očito..... i drago mi je da nisam ja jedini Brundo....
Post je objavljen 04.02.2009. u 12:26 sati.