nema me.nije me bilo ni jučer.što ti misliš da mogu?uvijek biti.
nema me.te ulice su sklupčane u jednu.onu baš bez izlaza.što ti misliš da mogu?
uvijek ostati.
te ulice su mračne.naj luđe od svega je što su moje.rijetko kada o njima govorim.i ne govorim ustvari.pišem.
lakše je.ulice neizbrisive.bez izlaza.sklopljene u jednu ogromnu. s ugodnim zvucima.još ugodnijim društvom.ulice svijeta.moje ulice tuđeg svijeta.
sada te ulice slabe.
slabim i ja.
posustaju.guše.zatvaraju svoje zidove u nemogućoj brzini i s nevjerojatnim užitkom.
brišu me.
zvucima.
nema me.
ja se brišem.
i začudo mi ne smeta.
ustvari uživam.
ne mogu uvijek biti.
ne mogu uvijek ostati.
Post je objavljen 31.01.2009. u 18:31 sati.