subota, 31.01.2009.

nema me.nije me bilo ni jučer.što ti misliš da mogu?uvijek biti.

nema me.te ulice su sklupčane u jednu.onu baš bez izlaza.što ti misliš da mogu?
uvijek ostati.

te ulice su mračne.naj luđe od svega je što su moje.rijetko kada o njima govorim.i ne govorim ustvari.pišem.
lakše je.ulice neizbrisive.bez izlaza.sklopljene u jednu ogromnu. s ugodnim zvucima.još ugodnijim društvom.ulice svijeta.moje ulice tuđeg svijeta.

sada te ulice slabe.
slabim i ja.

posustaju.guše.zatvaraju svoje zidove u nemogućoj brzini i s nevjerojatnim užitkom.
brišu me.
zvucima.
nema me.
ja se brišem.
i začudo mi ne smeta.
ustvari uživam.
ne mogu uvijek biti.
ne mogu uvijek ostati.



18:31 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.