Marketing
dva srca, kratka priča ...
two hearts, photo by flickr
Dva srca, kredom nacrtana na zidu.
Bilo je to posljednje što je vidio prije no što je harley udario o zid.
...
Udahnuli su i kriknuli u istom trenutku, s prvim udahom.
Rodili su se u istom rodilištu, upisaše im isti datum, sat i minutu rođenja, položiše ih na grudi majkama, a zatim ih opraše i povezaše u dva mala bijela zavežljala pa ih odvezoše, da im se matere odmore od poroda.
Tada se, kad ih je primalja jednog do drugoga položila na krevetić, Danko i Darko sretoše prvi put. Sudbina im je namijenila još jedan susret, no do tada će proći osamnaest godina.
...
Diše i srce mu kuca, izgleda kao da spava, nema ni jedne ogrebotine, ni jedne modrice ...
Ne ne ne ... ne mogu vjerovati da je mrtav ... prošaptala je.
Čula si liječnika ... rekao je ... ne diše on nego respirator.
Mozak mu je mrtav ...
Naš je sin mrtav, ostalo je samo tijelo ... našeg sina više nema ...
Samo tijelo?
Kako je lako tebi reći - samo tijelo.
A to je tijelo raslo u mojem tijelu, ja sam to srce devet mjeseci slušala kako kuca pod mojim srcem, te su usne sisale na mojoj dojci, ja sam te ruke ljubila dok su još bile ručice ...
Kako mogu ja, kao mati, reći: to je samo tijelo ...
Marijo, zar misliš da meni srce ne puca, zar nisam i ja izgubio sina jedinca? No, ja ne želim da on vegetira poput biljke ... I ne želim gledati kako tvoje srce krvari iz dana u dan, dok nagnuta nad njegovo uzglavlje gledaš to voljeno tijelo kako propada poput prazne ljušture ...
On više nikada neće otvoriti oči, neće progovoriti ni nasmijati se, neće se uspraviti, ni zakoračiti, ni potrčati ... Samo će ležati ovdje, bez ijedne misli, bez emocija, poput slomljene lutke ...
Marijo, moraš ga pustiti da ode ...
Josip je zubima pregrizao donju usnu i slana mu se krv poče slivati u grlo, no on je nije mogao progutati. Dok mu se grkljan bolno grčio, stegnuo je Mariju u naručje i tako su zagrljeni stajali nad uzglavljem svoga sina koji je sutradan trebao proslaviti osamnaesti rođendan.
Još jučer je bio zdrav, on koji nikada nije bolovao.
Još jučer je bio pun želja i planova, još jučer se ljutio na oboje kad su mu rekli da mu prvi puta neće ispuniti želju, da mu neće darovati motocikl za rođendan. Izjurio je iz kuće ljutit, a nije prošlo više od sata kada su im javili da im je sin u bolnici, teško povrijeđen pošto je sletio s motocikla na kojem ga je povezao prijatelj.
...
Ne, ne dam pristanak ... rekao je Josip liječniku.
Žao mi je toga dječaka, kažete da je vršnjak našeg sina ...
I znam što njegovi roditelji proživljavaju ...
Žao mi je ... ali ne mogu podnijeti pomisao da mati svoga sina ... našeg sina ...na odru gleda unakaženog ...
Čak ga je i nesreća poštedjela od toga, na njemu nema ni ogrebotine ...
Josip se okrenuo Mariji: Ni ti ne pristaješ, zar ne?
Rekao si da ga moram pustiti da ode ...
A ja ne mogu, Josipe ... Ne mogu zamisliti da pritiskom na dugme zaustavim srce našeg sina ...
I zato, Josipe, zato ću ja potpisati ... dat ću pristanak ...
...
I tako se Danko i Darko sretoše još jednom.
Je li Darko darovao srce Danku, ili Danko Darku?
Ne znam, no znam da je jedno srce nastavilo kucati za obojicu.
...
P. S.
Da napišem priču o dva srca potaknula me LobyM , svojim postom o doniranju organa. Nas dvije o tome imamo različita mišljenja. Ne niječući nikomu pravo na osobno mišljenje, izbor i odluku o tomu, ja kroz priču samo kazujem ono što osjećam.
Mogla bih naći sto racionalnih razloga protiv ...
... i samo jedan razlog za.
Ako postoji mogućnost da srce jednog čovjeka nastavi kucati za drugog čovjeka, za bilo kojeg drugog čovjeka, ta činjenica je za mene razlog koji me rješava svih dilema.
Đuro i mali Miško: Nježno prijateljstvo ...
Post je objavljen 23.01.2009. u 10:55 sati.