Jutro mi je bilo živahno, probudio sam se u vlastitom znoju i shvatio..nema više šale.. Nakon tuširanja i odlaska na posao (bravo Smotani ) odmah sam najavio uzimanje dva slobodna dana, kojih imam ni sam ne znam koliko - treba to i potrošiti,. barem nešto. Jedva sam brzinski obavio najhitnije, podijelio zadatke, dogovorio s ekipom neke stvari i oko podneva sam se počeo spremati doma. No, neki su shvatili da bi trebali nešto i odraditi dok me nema, pa su, odjednom, slabi i malaksali, odjednom se ruše, gore…. Shvatio sam da je vrijeme da se brzo pakiram i nestanem…jer, ubrzo bi mi moglo doći stopiranje odlaska, ipak, radi se o ljubimici..a kako ja nisam ničiji, pa ni kućni, ljubimac..uzdaj se, Smotani, u se i u brze noge. Pobjegao sam na vrijeme, a na putu do doma već je dva puta zvonio fon…. Ne mogu se javiti, vozim….
U svakom slučaju, kreće moje brzinsko liječenje… imam neke planove za vikend, no, ako se malo ne oporavim…ništa od njih. Najgore od svega je što me oči svrbe, suze, kao da me ćopava alergija..ali, čega sad? Nije li malo prerano za nju? Iskreno, i ova južina i kiša samo su me osnažile u mojoj ustrajnosti da ostanem doma i veselim se malom opuštanju i nadam se i ozdravljenju.
Prvo ćemo malo o Ruksiju…..
Od današnjih rezultata izdvojio bi tešku pobjedu Rusa nad Alžirom sa samo jednim golom razlike. Izgleda da Varaždinci svojim navijanjem za „slabije“ doista bivaju poticajni igrač..i hvala im na tome, jer nekako i nemoguće postaje moguće, adrenalin, kao i uvijek, pokazuje da ga je srčanošću moguće izazvati.. Srbija je danas, jedva, pobijedila Norvešku i zabilježila prve bodove. Ostali rezultati su očekivani, u skladu tijeka prvenstva.
No utakmica koju smo danas s nestrpljenjem iščekivali je dvoboj naših sa Španjolcima. Početak tekme je impresivan. Već kod intoniranja himne primijetio sam razliku.. po prvi puta većina igrača pjeva Himnu, publika, kao i u svakoj utakmici – impresivna…adrenalin raste! Doista, ako je imalo bilo sumnje na samom početku ista gubi smisao. Dečki su toliko superiorno krenuli.. razlika se povećavala, povremena opuštanja naših sasvim su normalna, ali nama dižu tlak. No, očito je da ne dozvoljavaju neki preokret. Uz podršku predivne publike, uz gromoglasno navijanje, uglavnom Splitske, publike, Španjolcima je u dvorani bio pakao. Španjolci su se raspali…čak im niti suci nisu pomogli!! Koje suđenje!!!??? Sramotno za jednu ovakvu utakmicu! Kriterij, više nego očiti, na štetu naše reprezentacije. No, ništa nam ne mogu! Pakleni melju……Alilović brani…ko lud..MIRKO POLUDI!!! Poluvrijeme je završilo rezultatom 18 : 11 – naravno… za nas! Drugo poluvrijeme Španjolci su neštopokušavali, malo smanjivali našu prednost, ali, niti jednog trenutka nije bio upitan rezultat. Poneka ekshibicija, poneki streloviti kontranapad, sve je to podiglo temperaturu do usijanja… Na kraju deset golova razlike protiv Španjolaca potvrđuje izjavu izbornika Line „Ova generacija ne ostaje nikome dužna!“ Tako je Lino, revanš Španjolcima za Olimpijadu je bio više nego predivan! Bravo dečki!!!