Znate li da postoje ona vremena kad ćemo mi svi dijeliti svoje male boli i patnje? A najteže od svega bit će prisjetiti se svih uspomena…a onda kad se svi budemo nadali da je gotovo, čut ćemo tužne pjesme koje toliko puno govore,čak da ni sami nismo svjesni…mislim,da smo svi mi shvatili da i ona najmanja riječ ima svoje značenje…moramo prihvatiti to da ovaj svijet nikad neće biti ono što mi očekujemo…ja želim reći jedno… osjetite kako nikad nije prekasno,jer svijetom vlada tuga…
ja sam ponekad razmišljala kako želim završiti svoj život, kako ne želim živjeti..i danas….još uvijek to pomislim…
ali želim biti i živa…uvijek imam ono malo nade da će se svijet okrenuti na bolju stranu, baš zato jer nikad nije prekasno! Samo…nikad nitko,bojim se, neće moći vidjeti onu pravu stranu, a zašto? Zato što će uvijek nešto biti pogrešno! Mi ljudi sada jedino možemo samo zamišljati kako će biti …
a ono što zajedno napravimo i stvorimo trajat će zauvijek…ali svejedno…svijetom vlada tuga…svi smo mi ista stvorenja koja puno toga ne mogu napraviti, možemo bar jedno…vratiti sreću…nikad nije prekasno za to!
Evo!ovo je moj post…i bez obzira što je dugačak molim vas…pročitajte ga…unaprijed hvala! Pusa.....
Post je objavljen 18.01.2009. u 13:30 sati.