i kao što naslov kaže, nakon dugo dugo vremena opet imam potrebu napisati post... kad sam napokon pomislila da sam dovela svoj život u red i uvjerila samu sebe da sam sretna.... neko mi je uspjeo dokazati da to nije tako... zapravo uvjek je tako... trebala sam se naviknut već odavno... zapravo je sve u kurcu a ja se i dalje smijem i dalje se borim za to da budem sretna.... zašto mi ne dopuštaju da budem sretna?
ja i dalje ne skidam svoj lažan osmjeh s lica i dalje želim da drugi misle da sam sretna... želim da misle da sam jaka....
znam.... znam da je očito problem u meni... ali ja nisam slaba.. ja sam jaka... ja to mogu podnjeti... neka oni rade šta žele... ja ću radit šta ja želim... neželim im dozvolit da me opet slome.... OPET.....
ja zaslužujem bolje.... ja ću i živjet bolje... ja ču živjeti svoj život i neću se više obazirati na druge jer.... jednostavno više nemogu.... strah me svega....
vrijeme brzo prolazi.... nikad kao nekad.... želim biti djete koje ništa ne svača i koje se svemu smije jer mu je cijeli svijet savršen jer je to samo...djete.
djete čista srca.... nevina razmišljanja.... neiskvareno djete... to je ono šta želim biti... želim početi ispočetka... želim biti sretna... želim biti jaka:(
neke stvari nisu moguče... neke stvari su vrlo teške.... a sve negativne stvari se događaju upravo meni....
i na koga usmjerit bjes? na koga se ljutiti? na sebe.... jer sam sama kriva šta si sve to dozvolim... nitko nego ja.... ja sam glupa.... ja sam jako glupa... zato i zaslužujem biti nesretna...
Post je objavljen 14.01.2009. u 18:05 sati.