Marketing
Uobičajeno, a opet.....
Jutarnje buđenje, kavica, cigaretica... uobičajen ritual otkad je uvedena zabrana pušenja, otkad je stigla zima i otkad nema plina, i ako se dignem na vrijeme. U pidžami, umotan u dekicu, uživajući u maloj šetnji vijestima, sa lijepim mislima i smiješkom započeo je još jedan dan.
Totalno sam bio iznenađen da je «već» plaća.. doista mi vrijeme malo curi iz ruku. Kad su donijeli listić malo sam se iznenadio.. više zbog činjenice da sam opet zaboravio platiti karticu..
no dobro, dan sim ili tam...
Kako se nastavio tempo od jučer – na sreću ne i sa Severinom – nisam odmah niti pogledao listić, a na račun nisam niti pomislio pogledati jer...sam pogled na minus mam mi pomuti pamet. 
Dobro, smanjuje se.. planski, onako kako sam i predvidio, no ne mili mi se gledati tu dvoznamenkastu cifru sa nekim bedastim minusom ispred...minus vani, minus na računu..sami minusi u životu...
Konačno, u neko doba sam se drznuo otvoriti listić..ono što sam očekivao nimalo nije bilo nalik onome što sam ugledao!
Provjerio sam da li je to doista moj listić, da li su svi podaci moji... bili su... još uvijek sam u šoku! Pozitivnom – ne bi vjerovali! Nakon više od godinu dana ugledao sam pravu stimulaciju na djelu... i ostao bez teksta.. Nisam, doista ju nisam očekivao kao ni mjesece prije, jer..nekako mislim, pa nisam ništa spektakularno izveo...ili..jesam? Dobro, odradio sam neke specifikume, jesam ispeglao neke stvari, ali, nekako, mislim da to i je moj posao..ništa posebno, ništa tako extra da mi smješak, pri pogledu na listić, zatitra na licu. 
Nešto se previše smješkam u zadnje vrijeme i pomalo ne vjerujem da se to meni događa.. Čak sam i uočen sa tim smiješkom, i svi bi nešto naslućivali, nešto režirali otkud on... Ali, ni tu se ne dam smesti..ostavljam ih u nekoj tajanstvenosti, kao i sebe samoga..... tajanstvenost, iznenađenost, zbunjenost ali i veselost i neka unutarnja sreća nečim izazvana. Čime? Nemam pojma, ne pitajte me.. i ja sam se malo pogubio.., ali, lijep je osjećaj biti ovako smotan.
Dobro, sad kad sam se pohvalio moram priznati da mi je bilo i malo neugodno..ma, nekako mislim da su neke osobe trebale dobiti stimulaciju više od mene, da baš nisam bio tako dobar koliko listić pokazuje, ali, shvatio sam da nije dobro buniti se.. 
bar ne u ovim stvarima. Obećao sam se ipak, malo nagraditi ovim dodatkom, i, mislim da ću si priskrbiti neku sitnicu, pa valjda sam zaslužio?
Moram vam priznati da danas, malo sa strahom tabanam po hodniku... jučer sam uzeo popravljene cipele, i sve me strah da mi đon opet ne da nogu..da me ne ostavi na sred hodnika.. teške su to traume... teške... ali, iskreno, trpe ovo letanje po hodniku, moje ludorije i tople su, a to mi nekako, uz ovu hladnoću baš paše.
Nego, jeste li čuli da Rusi opet zezaju s plinom? Zanimljivi su mi ti dogovori..ima, nema, nema ima.. a ti narode.. šuti i trpi.. I sad, Česi budu pokrenuli reaktore, ugašene... jer, dosta im je ove Ruske ovisnosti i neozbiljnosti, mi ostali, strepit ćemo da će sve biti u redu, da se neće, ne daj Bože, ponoviti neki Černobil, Rusi i Ukrajinci će i dalje vježbati dobre međususjedske odnose na nama.. .a plin? Pitam sebe i Vas a kam budu sa plinom? Razmišljaju li oni o ljudima koji žive od prodaje tog istog plina.... ma, opet sam zabrijao... ali, iskreno, ovi me međususjedski (dobri) odnosi Rusije i Ukrajine jako, jako podsjećaju na nas i naše susjede 
Post je objavljen 13.01.2009. u 17:53 sati.