Marketing
You're beautiful
Vračala sam se kući, ona dobro poznata lica smijala su se, ali meni nije bilo do smjeha. Gorčina i tjeskoba potiskala su me. Čula sam i one razgovore koje i nisam trebala čuti uz ispriku, možeš li se odmaknuti, Ana?
Naravno, uvijek sam mogla. Činilo mi se kao da nisa pripadala ovdje, jedino su me M. i S. držale kao osobu s kojom mogu dijeliti sve ono što ih muči, sve tajne... Ali one nisu bile ovdje.
Netko me pogurnuo i napravio izraz lica kao da očekuje nešto od mene. Da, znam što je očekivano od mene, da bubnem neku glupost, tako da se svi počnemo kreveljiti nakon nekog vremena šutnje. Nisam činila ništa, nisam se nikako mogla ubaciti u razgovor, no nisam niti imala želje za tim. Za mene su to bile sve strane teme, nije me zanimalo kako se nosi neka tamo torbica, ili to je nova "ljubav" njihovih života. Smatrala sam da me ne poznaju, da znaju samo onu šašavu i nespretnu mene, ali bila sam više od toga. Znala sam to i pokazati, ali oni to nisu znali cjeniti. I žao mi je zbog toga.
Ne znam da li je iti jedna od njih ikada rekla kako sam dobra prijateljica ili osoba, makar pokazao? Jesu, rijetki, oni koji me vole i sada, nema ih mnogo, ali postoje. Oni koji će mi reči da sam im uljepšala dan, da me nikad neće zaboraviti. Te ljude volim... a vole i oni mene. Zato im hvala, a hvala i svima vama jer... dragi ste mi, jako, jako dragi, željela bih vas jednog dana upoznati, stvarno bih željela. I neću vas zaboraviti, nikada.
Post je objavljen 13.01.2009. u 08:43 sati.