Vračala sam se kući, ona dobro poznata lica smijala su se, ali meni nije bilo do smjeha. Gorčina i tjeskoba potiskala su me. Čula sam i one razgovore koje i nisam trebala čuti uz ispriku, možeš li se odmaknuti, Ana?
Naravno, uvijek sam mogla. Činilo mi se kao da nisa pripadala ovdje, jedino su me M. i S. držale kao osobu s kojom mogu dijeliti sve ono što ih muči, sve tajne... Ali one nisu bile ovdje.
Netko me pogurnuo i napravio izraz lica kao da očekuje nešto od mene. Da, znam što je očekivano od mene, da bubnem neku glupost, tako da se svi počnemo kreveljiti nakon nekog vremena šutnje. Nisam činila ništa, nisam se nikako mogla ubaciti u razgovor, no nisam niti imala želje za tim. Za mene su to bile sve strane teme, nije me zanimalo kako se nosi neka tamo torbica, ili to je nova "ljubav" njihovih života. Smatrala sam da me ne poznaju, da znaju samo onu šašavu i nespretnu mene, ali bila sam više od toga. Znala sam to i pokazati, ali oni to nisu znali cjeniti. I žao mi je zbog toga.
Ne znam da li je iti jedna od njih ikada rekla kako sam dobra prijateljica ili osoba, makar pokazao? Jesu, rijetki, oni koji me vole i sada, nema ih mnogo, ali postoje. Oni koji će mi reči da sam im uljepšala dan, da me nikad neće zaboraviti. Te ljude volim... a vole i oni mene. Zato im hvala, a hvala i svima vama jer... dragi ste mi, jako, jako dragi, željela bih vas jednog dana upoznati, stvarno bih željela. I neću vas zaboraviti, nikada.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Još jedan od mnogobrojnih blogova, ni po čemu poseban...
ali ipak moj blog
Ana, dvanaestogodišnjakinja ponosna na svoje godine i sve što radi,
optimist, ali ne rijetko realna.
Porilično visoka za svoje godine (171 cm)
Glasna i raspjevana, obožava slatkiše. čokoladu...
Voli čitati i pisati, iako neki oko nje to ne razumiju.
Voli dizajnirati, crtati, sve u čemu je potrebna mašta.
Razigrana (igra se u parkićima =), ali ljudi kažu i pametna.
Često troši svoje vrijeme na internetu.
Ima svoj pogled na svijet kao i svi mi.
Prijatelji joj kažu da će jednoga dana biti psiholog jer često rješava njihove probleme.
Mnogi se čude kako nikada nije pogledala horor ili pročitala strašnu knjigu, ali njoj se to ne sviđa i smatra to nepotrebnim.
Voli plavu, žutu, smeđu i ljubičastu boju...
Veliki je pustolov, obožava putovati, na putovanjima stvara nove stavove o životu.
Voli filozofirati i nasmijavati ljude.
Svakoga dana, u svakom pogledu sve više i više napreduje
Ima veliku ljubav prema Velebitu i Jadranu.
Obožava smajliče, zamljopis, prirodu (ali ne kao predmet), povijest...
Obožava ljude koji je okružuju.
Stalno je zaljubljena, ali ne zna u koga?!
boks u izradi =)
