Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/katastrofa13

Marketing

indisižn s baging mi

Mnogi su možda primjetili da sam se promjenio u posljednje vrjeme,npr.postao sam hladniji i distancirao sam se od ljudi s kojima sam blizak.To nije zato što ste mi dojadili ili zato što mi se neda ići van ili možda jer sam ovisan o igricama neeee... to je zato što je vrjeme neodgovornosti gotovo i vrjeme je preuzeti život u svoje ruke a to meni trenutno predstavlja velik problem.Baš danas dapače do prije pola sata(ili manje) čitao sam zadnju klupu,časopis moje osnovne škole,no čitah posljednji broj koji je izašao za mog školovanja tamo taj broj je naravno bio posvečen nama tadašnjim osmim razredima u tome časopisu naravno su ankete kamo poslje osnovne škole,neki članci o filmovima i glazbi te naravno doživljaji sa maturalca tadašnjem(koj btw.može karu pušiti ovom našem u Češkoj),no među tim svim člancima ima i sastavaka mojih bivših kolega u kojima oni opisuju doživljaje osmogodišnje škole i svatih da nisam ni u jednom znači da na njihove živote nisam ostavio nimalo traga hoću reći za njih u razredu nas je bilo samo osamnaest(inače nas je devetnest bilo ako netko nije svatio).Pošto u osam godina toga školovanja na njihove živote nisam ostavio baš nikakav utjecaj kako bih tako nešto mogao učiniti u upola kraćem roku,pitam se jesam li ikako utjecao na ičiji život(pozitivno)? Svatko u mom razredu ima nekoga kome se povjerava i nijednoj osobi to nisam ja uvjek sam onaj kome se dolazi kada se treba nasmijati ili tako nešto ali dublju vezu očito nisam uspio ostvariti i iskreno mogu reći da mi je žao.A ako nisam uspio u 12 godina svojeg djelovanja na ljude(računam samo svjesno stanje)kako ću moći dalje zar ću život provesti bez ljudi sa kojima bih mogao doživjeti i neke druge stvari osim zajebancije,da nebi krivo svatili nije tome nitko drugi krivac doli ja jer vjerujem da su mnogi probali ostvariti neku dublju vezu(prijateljsku da nebi pomislili) sa mnom ali vjerojatno vrlo neuspješno jer bi razgovor uvjek otišao u krivom smjeru.
Rekla mi je jedna osoba nedavno da nemam prijatelja odmah sam pomislio koliko je to netočno pošto sam svakoga dana okružen prijateljima koji i jesu meni prijatelji no mislim da ja njima nisam,pošto nisam spreman pokazati se u drugome svjetlu osim veselom nije to sada zato što imam skrivene stvari u prošlosti jer sve sam rekao nego zato što sam sam i izgleda da ću zauvjek biti sam jer sam glup.
Manje bitno nego ovo gore ali trenutno me više mući jest kamo dalje kamo dalje poslije ove zgrade u kojoj smo proveli svi ionako previše vremena kamo dalje sa tom hrpom beskorisnoga znanja koje nam ionako neće vjerojatno ni trebati zar otići iz ove ustanove u drugu i odgoditi susret sa pravim životom ili jednostavno krenuti putem rada i suhoparnog preživljavanja iz dana u dan bez perspektive i mogućnosti pronalaska ičeg višeg već ići u život samo radi potrebe za priglupim materijama.Najradije nebih izabrao nijedno već krenuo istražiti život a ne ići do cilja,danas ujutro gledao sam pola ure kulturegdje je bio neki prilog o smislu života i tamo je čovjek rekao da kada ljude pitaš o smislu života da oni najčešće nabroje ciljeve(zaposliti se,imati djecu...) no to je netočno to nije smisao života to je samo kalup života koji smo si nametnuli a rjetko ga ispunimo jer čak i kad to sve postignemo sve što možemo onda reći jest i... kaj sad?Žao mi je što se ovo neće pročitati i što če ona tri čitaća koja možda i dođu ovo pogledati će me popljuvati i reći mi da sam napisao emo post no nije nego je ovo točno naš život je pun padova sa ponekim usponom kojeg se rado prisječamo i to je zapravo život samo glupost koja se ponavlja iz dana u dan,mislim,pogledaj nas na vrhu smo hranidbenog lanca imamo svo znanje i svu tehnologiju a idalje ne znamo ništa o sebi niti ničemu drugome eh po čemu se mi zapravo razlikujemo od drugih živina...po ničemu večina nas ne može se niti kontrolirati(što se ponašanja tiče) a oni koji mogu odluče se ne kontrolirati jer zašto bi bili išta drugačiji no možda je sve ovo glupost i možda je stvarno smisao života 42.Ajde pozz i ne razbijajte glavu ovakvim stvarima pogotovo ne u tri u noći.

Post je objavljen 10.01.2009. u 02:09 sati.