Ljepše se koralj od usna joj rudi;
Ko sunce lijepost očo joj ne krasi;
Ako bijel je snijeg, sive su joj grudi,
Il vlas crna žica, žice su joj vlasi.
Vidjeh baršun ruža, rujnih i bijelih,
Na licu takva ruža dragoj nije;
Mnogi miris više slasti dijeli
Od daha što iz moje drage bije.
Volim glas njen, mada više godi
Muzika, jer zvuk joj ljepši ima;
Božicu nikad ne vidjeh da hodi -
A moja draga ide samo tlima;
Tako mi neba, ipak divna mi je,
I nijedna joj druga ravna nije.
William Shakespeare, sonnet CXXX.
Preveo Ivan Goran Kovačić
Post je objavljen 05.01.2009. u 09:22 sati.