Marketing
"Für Therese", posve kratka priča ...
Jeste li znali da je čuvena 'Für Elise' zapravo napisana za ...
... Therese?
Bethoveenov nečitak rukopis prevario je prepisivača pa je on Therese pročitao kao Elise.
...
Für Therese
Zimska je kiša padala uporno, monotono.
Kišne kapi cijedile su se s brezovih grančica, pokisli su vrapci šutjeli skriveni u granama japanske dunje. Bilo je to ono vrijeme u godini kada je zima na izmaku i ono doba dana kada je suton na pomolu, vrijeme kao stvoreno za sjetu. Veljači je preostao još samo jedan dan, a i taj posljednji bližio se kraju.
Tereza je, ne paleći svjetla, sjedila u naslonjaču pokraj prozora i slušala glazbu: "Für Elise", Ludwiga van Beethovena.
Prsti Terezinih ruku, istanjenih od starosti, čvrsto su stezali korice malenog tanušnog albuma s fotografijama, ukoričenog u finu kožu oslikanu ružinim cvjetovima. Otvorila je album, prelistala fotografije, pomilovala suhe ružine latice zataknute među stranice albuma, pa sklopila korice. Iako su korice albuma bile sklopljene, a suton se pretvarao u tamu, pred Terezinim su očima fotografije iz albuma nastavile blistati toplim sjajem prohujalih trenutaka: Zaskrilo je vino u čašama, pogledi se susreli, tople se ruke dotakle, usne spojile. Mjesec se pomolio iza oblaka, srebrna je mjesečina obasjala obalu rijeke, Tereza je osjetila pijesak pod bosim stopalima. Nasmiješila se, prihvatila pruženu joj ruku i zakoračila u čun. Naslonila je glavu na Njegovo rame, sklopila oči, a ispod spuštenih trepavica tiho su, dok je čun klizio riječnim tokom, promicali prizori zelenih obala, rascvjetalih krošnji i cvjetnih livada, svitanje je ružičasto obojilo paperjaste oblake koji su se ogledali u modrom riječnom ogledalu ...
...
Veljača je, trenutak prije ponoći, trenutak prije no što će sa zadnjim taktovima Beethovenove "Für Elise" kliznuti u prošlost, nježno dotakla Terezin blijedi obraz. Ponoć je otkucala, Ožujak se kroz poluotvoreni prozor ušuljao u sobu. Zaustavio je iglu starog gramofona, podigao s poda omot gramofonske ploče s ispisanom posvetom: Za Terezu ...
Zatim je prišao naslonjaču i nagnuo se nad nepomičnu žensku priliku. Na blijedom obrazu ocrtavala se sjena spuštenih trepavica, blijede su se usne smiješile. Do njezinih nogu, na izlizanom tepihu, ležao je album iz kojeg su se rasule fotografije a na dlanu Terezine ruke, krhke i istanjene od starosti, blistao je tek ubran cvijet ruže, orošen kapljicama.
Snivaj mirno i sanjaj lijepo, Therese ... prošaputao je Ožujak i poljubio Terezine sklopljene očne kapke.
photo by rusalka
Post je objavljen 01.03.2009. u 00:01 sati.