Marketing
Počelo je....
Jutarnji dolazak do posla, već drugo jutro, pričinjava pravo malo zadovoljstvo. Osjeti se da su mnogi «pospajali» dane i tako vrijeme ovih blagdana provode na zasluženom odmoru. Gužve na cestama su prepolovljene a gušt je voziti u manjoj koloni, umjesto 5-6 čekati samo dva semafora za prolazak preko raskršća, čak i djevojke nalaze parking u nekim normalnijim ulicama ( ok...ja imam još uvijek mjesto u garaži, još mi ga nisu uzeli hihi)...... Sve u svemu, lakše se diše.
Ne, o novim dogodovštinama v.d. –a na mjestu zamjene neću danas – samo ukratko, vrlo je živo i dinamično.... sve mi se čini da mi ovaj muving nekako odgovara – tek da ne stignem razmišljati o onim stvarnim mislima .... Padne i po koja pošalica, padne i koji ispad pojedinih kolegica, ali, kao da smo nekako svi u ritmu veselja, nastojimo sve preokrenuti u našu korist, na smijeh, veselje. Dani su kada doista ne treba drugačije, barem kad smo u društvu...
Gablec... obzirom da će sutra biti ludilo.... ekipa je odlučila danas zajedničku papicu... 
ma, bilo je svega.... od čvaraka, špeka, narezaka, pa do bakalara s krumpirom, onih čarobnih ribljih štapića, salate – zgrčke i francuske.. ajme.. .piknik... Bilo je predivno malo se opustiti... osim po kojeg prekidanja fonovima vrijeme je proteklo u predivnom druženju – kratkom, ali slatkom. Sutra za to neće biti prilike jer, već mi je ptičica šapnula, neki neće ni doći, neki će popiti kavicu i zbrisati....Može li Smotani, pa i tako ostaješ na dežurstvu? Ma može, sve može! Uživajte drage moje..ali... nemojte na Božić zaboraviti ručak! Nije me briga ko i što, samo nam nekaj donesite za papicu. 
Ne, nemojte sumnjati...i Karel nam je zapjevao ali ovaj put nisam stigao baciti koji đir jer prekinula me jedna hitna situacija... no, djevojke su nastavile uživati..i papati u miru.....a ja, jedva sam stigao jednu zapaliti...... Mislim da sam već upotrijebio onu «i pas ima mira kad jede»... a, eto, iz priloženog...Pas ima mira i kad puši...a ja? 
