Marketing
Betlehem
Četvrta nedjelja došašća, četvrta svijeća, svijeća ljubavi… Tako kratka a toliko jaka, velika, snažna i teško opisiva riječ – ljubav. Sa paljenjem ove četvrte svijeće brojimo dane do Božića. Svi sa nekim sjećanjima, iščekivanjima i željama, ali vjerujem, nadam se i želim mirnih misli i barem malom nadom u ispunjenje istih.
Ovih dana prisjetio sam se opet puta u Svetu zemlju i htio sam neke crtice tih razmišljanja podijeliti s Vama.
Sredina je Ožujka....2000. godina... Vrijeme je promjenjivo – ovisno o dijelu zemlje gdje se nalazimo. Gledam slike i prisjećam se vrućine kad smo se uspeli na Masadu. Danas, jutro svježe, oblačimo duge rukave i nosimo jaknu bez rukava – neka se nađe. Uzbuđeni smo. Na nekih dvadesetak kilometara od našeg hotela nalazi se Betlehem. Mjesto Isusova rođenja.
Nakon ubrzanog doručka okupljamo se kod autobusa svi nekako zamišljeni, puni iščekivanja. Prije nego smo krenuli na ovo putovanje, kao svaki znatiželjni turist, malo sam se upoznao sa ovim malim mjestom - na prekrasnom obronku prekrivenom kućama, crkvama, samostanima obogaćenim bujnim zelenilom, maslinama, smokvama, vinovom lozom smjestio se Betlehem nedaleko od Jeruzalema
Betlehem – kraljevski grad, grad Davidov, Jišajev, Rutin...iznad svega grad Isusov. Isus mu je pronio slavu svijetom. Kada je car Konstantin 330 g. oslobodio grad od kulta Boga Adona i predao ga kršćanima, grad postaje središte kršćanskog monaškog pokreta. Godine 384 ovdje je došao i Jeronim Dalmatinac, kojemu je Rimska plemkinja Paola sagradila samostan. Car Konstantin je 326 godine dao sagraditi veličanstvenu baziliku nad špiljom u kojoj je prema kršćanskoj predaji rođen Isus.
I ova je Bazilika kroz povijest stradavala u ratovima i osvajanjima. U XV st. crkvu Franjevcima otimaju grkoistočni pravoslavni kršćani. Godine 1690 Franjevci ponovno preuzimaju Baziliku i postavljaju na mjesto Isusova rođenja zvijezdu s Latinskim natpisom « Ovdje se rodio od djevice Marije Isus Krist» . Godine 1757 Baziliku opet osvajaju Grkoistočni kršćani. Uskoro nestaje i zvijezda s mjesta rođenja. U tim nemilim događajima u Bazilici je bilo i prolivene krvi – nekoliko je Franjevaca bilo ubijeno...
Danas su, najvećim dijelom, vlasnici Bazilike pravoslavni Grci, a dio „posjeduju“ Armenska istočna Pravoslavna crkva, dok Katolička crkva posjeduje prolaz prema spilji Isusova rođenja, a Franjevci crkvu svete Katarine u kojoj se održavaju Božićne Polnoćke.
Pri ulasku u Baziliku morali smo se sagnuti kako glavom ne bi udarili u zid. Naime, u srednjem vijeku muslimani su često na konjima ulazili u Baziliku kako bi je obeščastili. Kršćani su stoga zazidali sva vrata – samo su jedna ostavili, ali su ih toliko zazidali da je konjanicima na konju onemogućen ulazak u Baziliku.
Čitajući naš putni dnevnik, prisjećajući se detalja gledajući kazete, sjećam se kako smo nakon ulaska kroz ta mala vrata ugledali impozantnu unutrašnjost Bazilike koja svojom veličinom i mnogobrojnim detaljima oduzima dah. Neke su slike posuđene sa Interneta a neke su iz osobnog albuma....
Unutrašnjost Justinijanove bazilike. Glavna lađa sa svetištem
Bizantski stupovi sa freskama
Podni mozaik Konstantinove bazilike s grčkim natpisom IHThYS, što znači »riba«, a jedan je od najstarijih kršćanskih simbola. Nalazio se uz nekadašnji ulaz u kriptu sa spiljom Rođenja
Proletjela mi je priča o konjanicima, o borbi Grkoistočnih kršćana s Franjevcima – kao da su slike tih ratova tu negdje - pored mene. Kao da sam osjetio vjetar kojeg je za sobom ostavio konjanik na svojem lijepom konju prolazeći pored mene, kao da mi Franjevac pruža ruku da ga pridignem od posrnuća.... nevjerojatno je koliko me taj prostor obuzeo.
Mjesto rođenja – uobičajeno je na ovom mjestu blagosloviti krunice, drage stvari.... pa tako smo i mi našu torbu sa mnogobrojnim krunicama, flašicama vode iz rijeke Jordan, i još nekim stvarima stavili kod zvijezde i pomolili se….
Spilja Rođenja. Zvijezda koja označava mjesto Isusova rođenja
po običaju, i mi smo svoju torbu stavili na mjesto Isusova rođenja...
Pored mjesta Isusova rođenja, u stijeni – pored jaslica – zavjet koji smo dali bio je vrlo jednostavan «Zauvijek zajedno».
Sjećam se da smo navečer dugo sjedili i pričali o svemu što smo vidjeli, a onda, onda smo u tišini, svaki sa svojim mislima stvarali neke uspomene....
Znam da smo u obilasku Bazilike obećali da ćemo se jednom vratiti, sa svojom djecom.... sjećam se toga kao danas. Ali, u našem dnevniku, njezinom je rukom ostalo zapisano «....obećao si – vratit ćeš se – održi obećanje!» Do današnjih dana ovo nisam primijetio, a toliko sam puta čitao... Što li je mislila pod time? Zašto je tako napisala? Puno me pitanja sad muči.....Vratit ću se...da...jednoga dana....
I danas, kada sam s njom u mislima, u njenom domu, palio Četvrtu svijeću pitao sam je što je time mislila….. čekam… čekam odgovor……
I kako sam i rekao, nadam se da Vam neće dosaditi, za one koji još nisu vidjeli, za sve koji naiđu, moja Božićna čestitka Vama, dragi moji prijatelji 