16.travnja 1942.
Umro je naš dragi i dragi O. fra. Bogomir Zlopaša. Umro je u bolnici za tuberkolozu u Novome Marofu. Vijest o njegovoj smrti tako nas je iznenadila da čovjek uopće nije mogao da misli. Ova žalosna vijest prouzročila je val tuge i žalosti po čitavoj Hercegovini, jer smo bili svjesni da je umro naš gorljivi svetac i neumorni apostol. Gotovo je sva Hercegovina poznavala našeg dragog i neprežaljenog Bogomira. Njegov kratki i neumorni život sličan je sjajnoj zvijezdi, koja se uputi preko neba ostavljajući iza sebe dug i veličanstven trag svjetlosti i najljepšu uspomenu među ljudima. Nije bilo svećeničkog posla kojeg se on nije prihvaćao i sa velikim uspjehom obavljao. Bio je neumoran ispovjednik i propovjednik Božje riječi. Sama njegova pojava odavala je pravoga sveca i ugodnika Božjega.
Bio je profesor i odgojitelj franjevačkih bogoslova na Humcu kakvi se rijetko rađaju.
Prošle jeseni morao je prekinuti svoj teški rad i preći u Rim da svrši doktorat filozofije.
Na putu za Rim on se nahladi i dobije upalu pluća. Nakon nekog vremena bolest se je pogoršala i mora se je iz Rima povratiti u lječilište Novi Marof u blizini Zagreba. Tu se je preslabo čuvao i pazio na svoje slabo stanje, dok nije navalila brza tuberkoloza i iskidala njegova pluća. Krvario je i krv se nikako nije dala zaustaviti, dok nije nastupila smrt.
Pred svoju blagu smrt pozvao je svećenika i pravosvetački primio svete sakramente umirućih. Živio je kao svetac i umro je kao svetac.
Bilo je pet naših fratara na sprovodu.
Tako je završen jedan idealni život pun zanosa, rada i požrtvovnosti za svetu Božju stvar.
Dragi naš fra Bogomire, zbogom!
Neka Ti je vječna slava na nebu !!!!!!
Arhiv P., Kronika, Zlopaša, str. 325 (K.O. 1942)
Post je objavljen 18.12.2008. u 13:33 sati.