Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nenadbego

Marketing

BEGIZMI 98.

Božićni koncert, Foyer HNK
Split, 15.12.2008
(detaljnije o koncertu ovdje)

PARTET feat Željko Milić




Partet: Petko, Koča, Jasenka, Bego i Ivan


Prof. Željko Milić i Koča dogovaraju repertoar

Petko: "Vidi mi bubanj. Pravi hrvatski proizvod. Ja se držim onoga kupujmo hrvatsko."
Bego: "Bravo Petko. Hrvatska zemlja znanja, mala zemlja za velika sranja."
Petko: "Kakve veze ima znanje sa kupujmo hrvatsko?"
Bego: "Ne znam, izletilo mi, valjda mi je iz prošlog režima ostala ljubav prema parolama. Mi ti Petko kupujemo puno i nepotebno, a jedemo malo i loše. Treba znat preživit do plaće."

Koča: "Oće li mi stavit božićni mikrofon?"
Bego: "Misliš, bežični mikrofon?"
Koča: "Ne, taj je za bežične pjesme. Meni treba jedan za božićne."


Ljudi ispred kazališta gledaju plakat i čude se koji su sad ovo!

Ivan: "Ljudi, imamo samo po jednu gratis kartu, ako kome trebaju karte kupite ih odmah. Za nas su ostavili dvadeset komada, a ostale su rasprodane čim su ušle u prodaju."
Petko: "Je li meni treba karta?"
Ivan: "Jebote Petko, šta će tebi karta? Ti si izvođač."
Petko: "Pitam za svaki slučaj jer me čudi ta jedna gratis karta."


Foyer splitskog HNK

Bego: "Jebate šta je ovdje bučno, pače halabučno!"
Ivan: "Preakustično je. Bit će teško ovdje napraviti zvuk, ali mislim da tu nema rješenja."
Bego: "Ima. Treba sve ove zidove oblijepiti stiroporom i kartonima od jaja."


Probe...

Bego: "Maestro, ovo meni ne zvuči!"
Ivan: "Prođimo još jednom to mjesto... dobro je, zvuči."
Bego: "Biće sam jutros ustao na lijevo uho."

Bego: "Meni se puši."
Željko: "U kazalištu se ne smije pušit."
Bego: "Ni u foyeru? Foyer je pušiona."
Željko: "Ne."
Bego: "Kakva je to pušiona u kojoj se ne smije pušit? To je kao da odem u javnu kuću u kojoj se ne smije jebavat."


Probe, probe, probe...

Koču hvata nervoza: ja neću svirat ovo, ja neću pjevat onako...
Željko: "Trebamo sada odabrati pjesme za bis."
Bego: "Mogu li ja otpjevati Paranoid?"
Koča: "Ne možeš."
Bego: "Ne date mi pjevati u kazalištu, a na moto.partyju je Bego spašavaj!"
Ivan: "Koča, možda bi trebao ipak promijeniti gitaru zbog fuzije benda."
Koča živčani: "Ma ja ne razumijem kako vama može bolje zvučati ova jeftina gitara od ove koja košta ko auto!"
Bego: "Ni ja ne razumijem zašto ne mogu pjevati Paranoid."

Ivan zove Begu sa strane: "Nemoj bockati Koču, nervozan je zbog nastupa."
Bego: "Stvarno? Kako može biti nervozan zbog najobičnije gaže?"
Ivan: "Kad ti kažem, onda me poslušaj! Ne da mi se sve objašnjavati."
Bego: "Vidi, vidi! I ti si nervozan."

Ivan: "Dobro, mogli bi napraviti pauzu."
Bego: "Hvala kurcu, konačno ću zapaliti. Koča ajmo u Taloga."
("Talog" je kafić u podrumu kazališta gdje se okupljaju glazbenici i glumci, mjesto gdje je Bego proveo mnoge noći svog dugog alkoholičarskog staža.)
Petko: "Ja ću malo ostat uživat u zvuku svog bubnja."
Koča: "A bolesti!"
Bego: "Ma nije strašno. Ništa što psihijatrija već nije proučila i sistematizirala."


Talog

Bend naručuje kave: kraću, dužu, bez mlijeka, s manje mlijeka, s više mlijeka, s toplim mlijekom, s hladnim mlijekom...
Bego: "Meni jednu s ptičjim mlijekom. I pepeljaru."
Konobar: "Ovdje se ne puši."
Sad Begu uhvati nervoza pred nastup.
Bego: "Ma kako se ovdje ne puši? Ovdje se svojedobno orgijalo po cijele noći!"
Konobar: "Nova pravila. Ali mogu vam pokazati mjesto gdje možete zapaliti..."
Konobar odvede Begu u neku gambužu: "Samo nemojte nikome reći..."
Bego: "Neću naglas."


Pušiona, ali ne foyer

Bego: "Ako će mene jedna kulturna ustanova getoizirati zbog navade koja nije čak ni protuzakonita, onda sam stvarno glup što se čudim stočarima na vlasti jer me getoiziraju."
Koča: "Još te i provociraju. Stavili su ti na stol Zdravo življenje."
Bego: "Ako zakon o zabrani pušenja nije protuustavan, onda je Ustav u kurcu. To je zadiranje u ljudska prava. I znaš šta je najluđe?"
Koča: "Šta?"
Bego: "U koju god firmu dođeš, nepušači za vrijeme marende idu u prostor za pušače jer je tamo bolja ekipa."
Koča: "Znači, nepušači se rađe druže s pušačima, samo bi da ovi ne puše?"
Bego: "E!"

Bego: "Da sam ja intendant Hrvatskog narodnog kazališta i da ne pušim, znaš što bih napravio?"
Koča: "Šta?"
Bego: "Zabranio bih pušenje u kazalištu svima osim sebi."
Koča: "Zašto osim sebi ako ionako ne pušiš?"
Bego: "Za slučaj da propušim. Jer mudar čovjek na rukovodećem položaju mora dobro paziti da i sam ne snosi posljedice svojih odluka."


Probe, probe, probe... tonske probe

Ivan i Mravak drkaju po mikseru.
Ivan: "Jeste li svi zadovoljni zvukom?"
Svi: "Nismo."
Bego: "A da otvorimo vrata iza Petka?"
Mravak: "Zašto?"
Bego: "Tamo su WC-i. Najbolji analogni room. I još možeš naštimati stereo po tome koliko si otškrinuo vrata od muškog, a koliko od ženskog."
Ivan: "Bego ne zajebaji, radimo!"
Bego: "Ne zajebajem. Zašto svi vole pjevati kad se tuširaju? Jer im je u WC-u najbolji zvuk."
Ivan: "Ovdje već ima previše jeke i bez tvojih WC-a."
Mravak: "To će ti se sve promijeniti kada uđu ljudi."
Ivan: "Tako je, zato sada ne možemo ni namjestiti zvuk."
Bego: "Onda imam drugu ideju. Simulirajmo publiku. Trebalo bi donijeti dvjesto onih lutaka sa kojima se ispituju sudari automobila, posjest ih u stolice i onda..."



Bego: "Dobar je ovaj Bosnen-dorfer. Ne bih ga volio imati doma. Onda ja ne bih mogao ući u kuću."
Petko: "Ne bi ti on ni stao u kuću."
Bego: "Možda bi kuća stala u njega."
Željko: "Ako treba, tražit ćemo da nam ga naštimaju."
Ivan: "Ma ne treba, solidno je naštiman."
Bego: "A da tražimo da nam ga raštimaju?"

Ivan: "Dođite, došla je gospođa iz računovodstva, treba potpisati ugovore."
Proučava Bego svoj ugovor.
Bego: "Ne mogu ovo potpisati, došlo je do zamjene identiteta."
Ivan: "Kako?"
Bego: "Ovdje piše: autor gospodin Nenad Bego. Ja nisam gospodin, ja sam svinja."



Nakon tonske probe, glazbenici odlaze kućama ručati, presvući se, oprati pišu...
Ivan: "Ti si ostavio instrumente u Foyeru?"
Bego: "Jesam."
Ivan: "Da ti ne ukradu?"
Bego: "A tko? Svi zaziru od kazališta."

Bego uključuje mobitel. Rukovet neodgovorenih poziva i pregršt sms-ova. Bego zove prvi neodgovoreni broj.
Bego: "Da? Tko me to gnjavi u trenucima kad mi je ni do čega? Jer kad bih rekao da mi nije ni do čega, značilo bi da mi je do čega."
Glas s druge strane: "U pičku materinu, nikad te nema doma! Duže možeš ronit nego stat u kući."
Bego prekine razgovor i pogleda prvi sms. Piše: "Nazovi me!" Bego odgovara: "Ako ja trebam tebi, nazovi ti mene. Ja ću tebe nazvati kad ti budeš trebao meni."
Potom Bego ugasi mobitel: "Tako se to radi. Među ljudima je najvažnija komunikacija. Moraju postojati međuljudski odnosi."
Ivan: "A jaki su ti međuljudski odnosi."
Bego: "I loš odnos je odnos. Bitno je da ga ima."

Koncert:


Bego misli: "Preblizu mi je publika. Ako sad prdnem, hoće li se to osjetiti u prvom redu?"
Petko misli: "A znaju li ovi ljudi da sam ja popularan?"
Željko misli: "Evo vam sad vi šta mislite da akademski glazbenici ne znaju ništa osim onog što su naučili u školi! Gledajte me, ja sviram jazz! Još kad s Begom na moto-partyju zasviram heavy metal..."


Ivan misli: "Ne mogu vjerovati! Uspio sam puknuti žicu na klaviru."
Jasenka misli: "Šta to radi onaj tonac? Zvuk je dobar, ne diraj ništa, ne diraj ništa... e, jebiga!"
Koča ne misli.
Koča: "Ja ne mislim, ja ne mislim, ja ne mislim..."

Nakon koncerta:


Prvi bis:
Ivan: "Djeco, poklonite se."
Bego: "Vidi, dobio sam cvijeće!"
Jasenka: "Pa šta, i ja sam."
Bego: "Ali ja sam ga dobio prvi put u životu. I svidjelo mi se. Možda je vrijeme da preispitam svoje seksualne sklonosti."

Drugi bis:
Ivan: "Djeco, izlazimo još jednom."
Petko: "Hahaha, da djeco! A moga bi mu bit dida."
Bego: "Pusti ga, pravi se važan. Ne pije, ne puši, negdje mora izbaciti frustracije i steći samopouzdanje."
Petko: "Pa gdje na meni?"
Bego: "Drugi put mu reci: dođi didu."

Treći bis:
Ivan: "Izlazimo djeco još jednom. Izgleda da nas publika voli."
Bego: "Jebala te djeca!"
Petko: "Sreća da smo pripremili tri bisa. A šta ako nas zovu i četvrti put?"
Ivan: "Ne brini, neće. Nikad nema četvrtog puta."
Petko: "Ako ipak bude, šta ćemo svirat?"
Bego: "Khm.. hm... a ako ipak bude... da li bih ja mogao otpjevati Paranoid?"
Svi: "NE!"
Ivan: "Ovo je božićni koncert u kazalištu. Nije primjereno."
Bego: "Ne radi se ovdje o primjerenosti. Vi ste zavidni na moje pjevanje i zato mi ne date pjevati. Eto!"



(nastavit će se)

Post je objavljen 18.12.2008. u 14:04 sati.