Božićni koncert, Foyer HNK Split, 15.12.2008 (detaljnije o koncertu ovdje) PARTET feat Željko Milić Partet: Petko, Koča, Jasenka, Bego i Ivan Prof. Željko Milić i Koča dogovaraju repertoar Petko: "Vidi mi bubanj. Pravi hrvatski proizvod. Ja se držim onoga kupujmo hrvatsko." Bego: "Bravo Petko. Hrvatska zemlja znanja, mala zemlja za velika sranja." Petko: "Kakve veze ima znanje sa kupujmo hrvatsko?" Bego: "Ne znam, izletilo mi, valjda mi je iz prošlog režima ostala ljubav prema parolama. Mi ti Petko kupujemo puno i nepotebno, a jedemo malo i loše. Treba znat preživit do plaće." Koča: "Oće li mi stavit božićni mikrofon?" Bego: "Misliš, bežični mikrofon?" Koča: "Ne, taj je za bežične pjesme. Meni treba jedan za božićne." Ljudi ispred kazališta gledaju plakat i čude se koji su sad ovo! Ivan: "Ljudi, imamo samo po jednu gratis kartu, ako kome trebaju karte kupite ih odmah. Za nas su ostavili dvadeset komada, a ostale su rasprodane čim su ušle u prodaju." Petko: "Je li meni treba karta?" Ivan: "Jebote Petko, šta će tebi karta? Ti si izvođač." Petko: "Pitam za svaki slučaj jer me čudi ta jedna gratis karta." Foyer splitskog HNK Bego: "Jebate šta je ovdje bučno, pače halabučno!" Ivan: "Preakustično je. Bit će teško ovdje napraviti zvuk, ali mislim da tu nema rješenja." Bego: "Ima. Treba sve ove zidove oblijepiti stiroporom i kartonima od jaja." Probe... Bego: "Maestro, ovo meni ne zvuči!" Ivan: "Prođimo još jednom to mjesto... dobro je, zvuči." Bego: "Biće sam jutros ustao na lijevo uho." Bego: "Meni se puši." Željko: "U kazalištu se ne smije pušit." Bego: "Ni u foyeru? Foyer je pušiona." Željko: "Ne." Bego: "Kakva je to pušiona u kojoj se ne smije pušit? To je kao da odem u javnu kuću u kojoj se ne smije jebavat." Probe, probe, probe... Koču hvata nervoza: ja neću svirat ovo, ja neću pjevat onako... Željko: "Trebamo sada odabrati pjesme za bis." Bego: "Mogu li ja otpjevati Paranoid?" Koča: "Ne možeš." Bego: "Ne date mi pjevati u kazalištu, a na moto.partyju je Bego spašavaj!" Ivan: "Koča, možda bi trebao ipak promijeniti gitaru zbog fuzije benda." Koča živčani: "Ma ja ne razumijem kako vama može bolje zvučati ova jeftina gitara od ove koja košta ko auto!" Bego: "Ni ja ne razumijem zašto ne mogu pjevati Paranoid." Ivan zove Begu sa strane: "Nemoj bockati Koču, nervozan je zbog nastupa." Bego: "Stvarno? Kako može biti nervozan zbog najobičnije gaže?" Ivan: "Kad ti kažem, onda me poslušaj! Ne da mi se sve objašnjavati." Bego: "Vidi, vidi! I ti si nervozan." Ivan: "Dobro, mogli bi napraviti pauzu." Bego: "Hvala kurcu, konačno ću zapaliti. Koča ajmo u Taloga." ("Talog" je kafić u podrumu kazališta gdje se okupljaju glazbenici i glumci, mjesto gdje je Bego proveo mnoge noći svog dugog alkoholičarskog staža.) Petko: "Ja ću malo ostat uživat u zvuku svog bubnja." Koča: "A bolesti!" Bego: "Ma nije strašno. Ništa što psihijatrija već nije proučila i sistematizirala." Talog Bend naručuje kave: kraću, dužu, bez mlijeka, s manje mlijeka, s više mlijeka, s toplim mlijekom, s hladnim mlijekom... Bego: "Meni jednu s ptičjim mlijekom. I pepeljaru." Konobar: "Ovdje se ne puši." Sad Begu uhvati nervoza pred nastup. Bego: "Ma kako se ovdje ne puši? Ovdje se svojedobno orgijalo po cijele noći!" Konobar: "Nova pravila. Ali mogu vam pokazati mjesto gdje možete zapaliti..." Konobar odvede Begu u neku gambužu: "Samo nemojte nikome reći..." Bego: "Neću naglas." Pušiona, ali ne foyer Bego: "Ako će mene jedna kulturna ustanova getoizirati zbog navade koja nije čak ni protuzakonita, onda sam stvarno glup što se čudim stočarima na vlasti jer me getoiziraju." Koča: "Još te i provociraju. Stavili su ti na stol Zdravo življenje." Bego: "Ako zakon o zabrani pušenja nije protuustavan, onda je Ustav u kurcu. To je zadiranje u ljudska prava. I znaš šta je najluđe?" Koča: "Šta?" Bego: "U koju god firmu dođeš, nepušači za vrijeme marende idu u prostor za pušače jer je tamo bolja ekipa." Koča: "Znači, nepušači se rađe druže s pušačima, samo bi da ovi ne puše?" Bego: "E!" Bego: "Da sam ja intendant Hrvatskog narodnog kazališta i da ne pušim, znaš što bih napravio?" Koča: "Šta?" Bego: "Zabranio bih pušenje u kazalištu svima osim sebi." Koča: "Zašto osim sebi ako ionako ne pušiš?" Bego: "Za slučaj da propušim. Jer mudar čovjek na rukovodećem položaju mora dobro paziti da i sam ne snosi posljedice svojih odluka." Probe, probe, probe... tonske probe Ivan i Mravak drkaju po mikseru. Ivan: "Jeste li svi zadovoljni zvukom?" Svi: "Nismo." Bego: "A da otvorimo vrata iza Petka?" Mravak: "Zašto?" Bego: "Tamo su WC-i. Najbolji analogni room. I još možeš naštimati stereo po tome koliko si otškrinuo vrata od muškog, a koliko od ženskog." Ivan: "Bego ne zajebaji, radimo!" Bego: "Ne zajebajem. Zašto svi vole pjevati kad se tuširaju? Jer im je u WC-u najbolji zvuk." Ivan: "Ovdje već ima previše jeke i bez tvojih WC-a." Mravak: "To će ti se sve promijeniti kada uđu ljudi." Ivan: "Tako je, zato sada ne možemo ni namjestiti zvuk." Bego: "Onda imam drugu ideju. Simulirajmo publiku. Trebalo bi donijeti dvjesto onih lutaka sa kojima se ispituju sudari automobila, posjest ih u stolice i onda..." Bego: "Dobar je ovaj Bosnen-dorfer. Ne bih ga volio imati doma. Onda ja ne bih mogao ući u kuću." Petko: "Ne bi ti on ni stao u kuću." Bego: "Možda bi kuća stala u njega." Željko: "Ako treba, tražit ćemo da nam ga naštimaju." Ivan: "Ma ne treba, solidno je naštiman." Bego: "A da tražimo da nam ga raštimaju?" Ivan: "Dođite, došla je gospođa iz računovodstva, treba potpisati ugovore." Proučava Bego svoj ugovor. Bego: "Ne mogu ovo potpisati, došlo je do zamjene identiteta." Ivan: "Kako?" Bego: "Ovdje piše: autor gospodin Nenad Bego. Ja nisam gospodin, ja sam svinja." Nakon tonske probe, glazbenici odlaze kućama ručati, presvući se, oprati pišu... Ivan: "Ti si ostavio instrumente u Foyeru?" Bego: "Jesam." Ivan: "Da ti ne ukradu?" Bego: "A tko? Svi zaziru od kazališta." Bego uključuje mobitel. Rukovet neodgovorenih poziva i pregršt sms-ova. Bego zove prvi neodgovoreni broj. Bego: "Da? Tko me to gnjavi u trenucima kad mi je ni do čega? Jer kad bih rekao da mi nije ni do čega, značilo bi da mi je do čega." Glas s druge strane: "U pičku materinu, nikad te nema doma! Duže možeš ronit nego stat u kući." Bego prekine razgovor i pogleda prvi sms. Piše: "Nazovi me!" Bego odgovara: "Ako ja trebam tebi, nazovi ti mene. Ja ću tebe nazvati kad ti budeš trebao meni." Potom Bego ugasi mobitel: "Tako se to radi. Među ljudima je najvažnija komunikacija. Moraju postojati međuljudski odnosi." Ivan: "A jaki su ti međuljudski odnosi." Bego: "I loš odnos je odnos. Bitno je da ga ima." Koncert: Bego misli: "Preblizu mi je publika. Ako sad prdnem, hoće li se to osjetiti u prvom redu?" Petko misli: "A znaju li ovi ljudi da sam ja popularan?" Željko misli: "Evo vam sad vi šta mislite da akademski glazbenici ne znaju ništa osim onog što su naučili u školi! Gledajte me, ja sviram jazz! Još kad s Begom na moto-partyju zasviram heavy metal..." Ivan misli: "Ne mogu vjerovati! Uspio sam puknuti žicu na klaviru." Jasenka misli: "Šta to radi onaj tonac? Zvuk je dobar, ne diraj ništa, ne diraj ništa... e, jebiga!" Koča ne misli. Koča: "Ja ne mislim, ja ne mislim, ja ne mislim..." Nakon koncerta: Prvi bis: Ivan: "Djeco, poklonite se." Bego: "Vidi, dobio sam cvijeće!" Jasenka: "Pa šta, i ja sam." Bego: "Ali ja sam ga dobio prvi put u životu. I svidjelo mi se. Možda je vrijeme da preispitam svoje seksualne sklonosti." Drugi bis: Ivan: "Djeco, izlazimo još jednom." Petko: "Hahaha, da djeco! A moga bi mu bit dida." Bego: "Pusti ga, pravi se važan. Ne pije, ne puši, negdje mora izbaciti frustracije i steći samopouzdanje." Petko: "Pa gdje na meni?" Bego: "Drugi put mu reci: dođi didu." Treći bis: Ivan: "Izlazimo djeco još jednom. Izgleda da nas publika voli." Bego: "Jebala te djeca!" Petko: "Sreća da smo pripremili tri bisa. A šta ako nas zovu i četvrti put?" Ivan: "Ne brini, neće. Nikad nema četvrtog puta." Petko: "Ako ipak bude, šta ćemo svirat?" Bego: "Khm.. hm... a ako ipak bude... da li bih ja mogao otpjevati Paranoid?" Svi: "NE!" Ivan: "Ovo je božićni koncert u kazalištu. Nije primjereno." Bego: "Ne radi se ovdje o primjerenosti. Vi ste zavidni na moje pjevanje i zato mi ne date pjevati. Eto!" (nastavit će se) |