Marketing
rose: love hurts ...
photo by flickr
(prethodni nastavak)
Spuštali su niz strme padine prema dnu Tartarusa, prihvaćajući se za trnovite ružine grmove okićene zrelim crvenim plodovima šipka. Rose je raskrvarila dlanove, no radovala se toj boli koja joj je skretala pažnju. I ona se pribojavala kraja puta, a kako se kraj bližio, taj je strah rastao.
Morpheus je u Roseinu životu bio prisutan od djetinjstva. Njegovu je prisutnost Rose naslućivala dok još i nije bila svjesna da joj on zaviruje u snove. A, poslije, kad joj je prišao na razmeđi jave i sna, kad su postali bliski ... povjerovala je kako ga je upoznala. Bog Snova je bio ponosan, no taj bi se ponos često pretvarao u oholost. Bio je nagao i plahovit, no mogao je biti i uporan do tvrdoglavosti .
Stariji je od vremena, pomislila je Rose ...
A ipak, ponekad je poput neobuzdana dječaka. Zna biti savršeno pronicljiv i osjećajan u jednom trenutku, a bezdušan i okrutan već u slijedećem ... Trebala bi mi vječnost da ga potpuno upoznam. Vječnost ... no, vječnost pripada Morpheusu, a ne meni ...
Zastanimo, Rose, barem načas ... na kraju si snaga ... nagovarao ju je Morpheus. No, iako ju je silazak niz strme padine Tartarusa iscrpljivao, Rose nije pristajala na Morpheusovo nagovaranje.
Bojim se da Thanatos nije odustao od potrage, naslućujem njegovu tamnu sjenu koja se šulja našim tragom ... rekla je Rose. I, doista, sve je snažnije osjećala Thanatosov užareni dah na svome potiljku, užasavala ju je žudnja s kojom je Bog Smrti nastavljao potragu.
Da, i ja ga osjećam ... zarežao je Morpheus.
Kad bi Ti barem bila negdje na sigurnom, okrenuo bih se i sučelio s Thanatosom, iako znam da Njegova snaga nadmašuje moju ... Mučno mi je to bježanje, Rose, osjećam se kao pas podvijena repa ...
Rose je sa strahom pomislila da bi se njih dvojica mogla sukobiti poput dva bijesna psa, hvatajući jedan drugoga za gušu, boreći se zbog nje. Pred očima joj se ukazao prizor pobijeđena i ponižena Morpheusa koji krvari ležeći pod Thanatosovim nogama ... a tada se užareni Thanatosov pogled okrenu prema njoj i Rose osjeti kako je ruke Boga Smrti poput kliještiju stežu u zagrljaj ...
Molim Te, Morpheuse ... ne pomišljaj na to ... To bi bila ludost ..
Izdržimo ... moramo izdržati ...
Nastavljali su mučan, beskrajan spust, sve dublje i dublje. Padine Tartarusa postajale su sve strmije, trnovi ruža sve dulji i oštriji a Rosei se činilo da joj se svaki od njih zabada u srce a ne u dlanove. Osjećala je Morpheusove ruke kako je dodiruju i podržavaju, a ipak kao da je sama nosila teret toga mučnog silaska. Dok su se spuštali prema dnu Thartarusa, Rose je boljelo to što nije bila sigurna u Morpheusovu reakciju: Hoće li Morpheus smoći snage da učini ono što mora učiniti, ili će ustuknuti, u posljednji čas?
Jednom joj je rekao kako je ona jedino biće kojem je uspio reći: Oprosti...
Nikada se, kroz čitavu vječnost, Morpheus nije ispričao ni jednom bogu, ni jednom smrtniku, osim Rosei ... a sada će morati pognuti glavu pred onima kojima je naudio. Tu, na dnu Hada, morat će to Oprosti doista izreći i srcem, a ne samo usnama. Rose nije znala hoće li Morpheusu uspjeti, kao što nije mogla znati ni hoće dobiti oprost nesretnika čijem je dolasku u Had doprinio. Ipak, Rosei je bilo najvažnije ono što će se dogoditi u Morpheusovoj duši - spoznaja počinjena zla i iskreno žaljenje. Ako se to dogodi, bit će to i Morpheusovo i njezino iskupljenje.
Ne mogu više gledati tvoju muku, Rose. Zastat ćemo, sada, ovog trenutka, pristala ti ili ne!
Morpheus je sjeo pod veliki ružin grm, povukavši Rose u krilo. Obujmio ju je i ogrnuo svojim plaštem i ona se odjednom osjetila utješenom. Prislonila mu je glavu na prsa i osluškujući otkucaje osjetila kako se ritam njegova srca usklađuje s njezinim ...
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Dodatak: Danas pijem gorku ...
photo by rusalka
A vi?
...
Pero i Đuro: Mi o vuku ...
... a Ančica na vrata ...
Post je objavljen 16.12.2008. u 23:59 sati.