..uz obavezno imitiranje načina na koji to lik izgovara,postao je jedan od mojih omiljenih citata lejtli..otkad sam se nakačila na „Vratit će se rode“ (znam da se piše Vratiće se kod njih, ali, prevela sam na hrvatski, hahahaha). Isto tako, moram vam priznati da jako volim čitati Antu Tomića. I knjige i kolumne. Za razliku od J. February koju, znakovito, nisu niti svrstali među kolumniste na webu Jl-a, ili je meni promaklo, a mislim da ipak nije. Jel namjerno ili ne, nemam pojma. Ipak imam oba oka potpomognuta još sa ponešto stakla s plastikom na nosu. Tomićeve kolumne ne propuštam pročitati kad se dokopam dnevnih novina u mojoj lokalnoj birtiji (eto, i ja stegnula remen, pa ih više ne kupujem), a s obzirom da sam zadnjih mjeseci opako zapustila svoje filmofilske sklonosti, pokušah to ispraviti. Počelo je s tim da sam počela dobivati komentare da nisam normalna jer ne gledam „Rode“ jer su super, a ja nisam ni imala pojma kad to ide jer mi telka služi više kao ukras nego sredstvo za gledanje nečeg zanimljivog. I ne budi lijena, skinula ih ja s neta. I navukla se. Opako. Toliko da sam dok nisam odgledala sve epizode išla spavat u dva ujutro i dizala se za posao ko pretučena. Serija koja je postala kult i u kojoj su vješto izbjegnute bilo kakve nacionalističke konotacije iako je snimljena kod istočnih susjeda. Doduše, u njoj su angažirane i dvije hrvatske glumice, jedna koju svi pamte iz njenog zlatnog doba po golim sisama iz Putovanja u Vučjak i druga koja je trenutno u žiži zanimanja trač časopisa zbog privatnog života, a ne zbog filmova ili predstava. Isto tako, u istoj toj seriji, zanimljiv mi je strašno simpatičan prikaz dva luftbremzera/sitnih švercera s velikim planovima i njihove kvartovske ekipe, naročito lokalnog junkieja, kojeg na kraju ipak pojede droga, valjda zbog toga jer je simpa prikazan pa bi onda to moglo aludirati na činjenicu da je uzimanje droga simpatično, a nije nimalo. U apsolutno nikakvom obliku..Da se vratim na Tomića, njegov „Što je muškarac bez brkova“ i „NNNI“ su jednostavno, predobro ekranizirani i ukoliko ih niste pogledali, svakako to učinite, makar i sa opakim zaostatkom kao ja. U ekranizaciji ovog potonjeg, još sam i dodatno guštala zbog Sergeja Trifunovića ("Jedi govna!-Raaa-zumem!"), koji je stvarno izvrstan u svemu što sam dosad gledala od njegovih filmova, i oku preugodan za moj pojam, pogotovo kad nabaci onaj biserni osmijeh. Uopće se ne bojim da će se i iz ovih ostvarenja celuloidne vrpce kroz nekih 10 godina početi citirati rečenice kao :"I ja bi da karam Vesnu Zmijanac, al' ne ide"- kao što je to slučaj s nekim davno snimljenim serijama i filmovima u kojima prevladavaju oni sa druge strane Dunava. Možda će mi to neki uzeti za zlo, ali činjenica je da su naši istočni susjedi uvijek imali filmove na zavidnoj razini, čak i u doba kad su imali umobolnu inflaciju i kada ih je NATO zasipao koječime s neba. Dovoljno se sjetiti Maratonaca koji se gotovo u cjelini citiraju, a urbane legende su „Laki je malo nervozan“, „ To nije dete, to je kreten“ , „To nije vuruna, to je nasavremeniji krematorijum! „Kume, što to radiš'“- „Vežbamo za film, i ti ćeš to da radiš, samo sutra!“.Imali su i bosanci svog favorita u vidu slavnih-socijalističkih rečenica : „Svakog dana, u svakom pogledu sve više napredujem“ i „Vid' ćune prava pionirska!“, te jedne od mojih favorita koja mi svaki put padne na pamet kad zakoračim u neku od rijeka: „Za mnom, braćo tifusari, preko vode do slobode“, ali za razliku od pokojnog Šovagovića, ja znam plivati i ne utapljam se, a i u zadnje vrijeme, otkako je zahladilo i nastupilo banana stanje u banana state-u, „Gledat ćemo video dok se ne rastope boje“ ili kad otkantavaš tipa:„Zaj.. frajeru, večeras đuskam sama“ ili legendarna daviteljska „Vrati mom Perici uvo!“, ili ona iz „Kako je propao R'n'R“, „Jesi nindža ili mindža?“, te ona legendarna Sonje Savić iz "Anđela": „Nikola, nisam ti ja majka“, „Decoooooooo-oooooo“ iz „'Ko to tamo peva?“ koji isto obiluje izrazima koji su ušli u svakodnevnu upotrebu tipa „Vozi, Miško!“. Od naših filmova nezaboravan mi je „Maršal“- s legendarnim „Druže Tito, nešto bi te pito, di je moje sa tavana žito i DT, život mi je propa, nema trave, šita ni dopa“ i „Druže Tito, ne seri!“ i „Kako je počeo rat na mom otoku“, ali s obzirom da sam ga samo jednom gledala, molim za vašu asistenciju u citatima, osim onog s Aleksom i paštašutom kojeg sam zapamtila...Slobodno se nadovežite, ako se sjetite još kojeg.
Par scena iz "Karaule"