Osmijeh na licu prikriva bol u duši
Ne želim da iko vidi kako se gušim
Gutam suze koje same put traže
Mila moja, nemam više snage
Pokušavam dva dana dobra spojiti
Pokušavam se protiv misli boriti
Ne mogu, ne mogu više mila
Javi se, ma gdje bila
Samo da ti kratko čujem glas
Samo kratko mome srcu podaj spas
Gušim se, gušim mila
Javi se, ma gdje bila
Ne, ne brojim više dane samoće
Znam da jutro ništa nova – donijet će
Da, bit će kao i danas i jučer…
Da, bit gore nego preko jučer….
Iz dana u dan, mila ja slabim
Za tvojim glasom već pomalo vapim
Za osmijehom tvojim kojeg još čujem
Mila, lice tvoje još uvijek snujem
Znam da ovo vidjeti nećeš
Znam da svojom sudbinom se krećeš
Znam da u tvojim mislima mjesta nemam
Znam, na još gora se vremena spremam…..
Teški će biti dani koji slijede
Jer moje slike još ne blijede
Još uvijek tebe za ruku vodim
Nasipom Savskim srce nas vodi
Al srce kao da slabi iz dana u dan
Kao da hvata najduži san
To ludo srce mira mi ne da
Misliti na tebe, prestati ne da
Pokušavam na tebe ne misliti
Pokušavam nešto smisliti
Ali mila, misli me tebi vrate
One, sa mnom, još uvijek pate
Sanjam budan, vidim te pred sobom
Mojih misli postala si robom
Ne mogu te mila njih osloboditi
Ne mogu se mila drugima navoditi
Samo ti u njima mjesto imaš
Dal' moje misli primaš?
Nekad kao da tvoje misli osjećam jako
Ili je to samo što te želim žarko?
Mila, mislim da sam opet pred jednim zidom
Mislim da nastavljam sa svojim nizom
Ne znam kako dalje krenuti?
Ne znam mila, kako se pokrenuti?
Kako smoći snage mila
Jel postoji neka dobra vila?
Da štapićem svojim skine moj strah ?
Da osjetim mila u blizini tvoj dah?
Al' kažu mila, vile ne postoje
Davno su napustile postolje
Sad samo nadu i vjeru imam
Da tvoje misli podrške primam
No, dal' oni zaista idu k meni?
Ili su to opet samo snovi sneni
Dal' ikad pomisliš na mene?
Ili su to samo puste želje
Ne znam, ali jedno siguran jesam
Na sebe sam pomalo bijesan
No, vidim da sve se po malo gasi
Vidim da nam mila, prolaze dani
I dobro stare poslovice kažu
Nekad sam mislio da lažu
Al, uvjerio sam se mila sada
Otkad nisam čuo tvoga glasa
Daleko od oka daleko od srca kažu
Za sebe bih rekao da lažu
Jer ne znam dal na tebe mislio sam više
Sada ili u prošlosti naše priče?
Za tebe, izgleda ona vrijedi
Ili samo želiš da me povrijediš?
Ne, u to povjerovati ne mogu
Ne, nakon što si me otela podu…
Ne vjerujem da ne pomisliš na mene
Ne vjerujem da zaboravila si naše vrijeme
Da nikada ne pomisliš na mene
Da ne poželiš vratiti vrijeme?
Ili, samo ja to tako želim
Samo se ja nekim snovima veselim
Kako saznati misli tvoje
Kad riječi smrznuto stoje?
Ne znam mila, jako mi je teško
Do sada sam skrivao vješto
Al vidim da stvari polako izranjaju
Da mi suze pogled zaklanjaju…
Ne znam koliko ću još plutati ovako
Ne znam dal krenut će naopako
Al svakog trenutka kad tebe se sjetim
Kao da malo oblacima poletim
A onda se oni zajedno udruže
Tamno mi misli okruže
I ja opet u samoći svojoj
Sanjam o jednoj poruci tvojoj…..
Snovi još uvijek drže me na vodi
Još uvijek tvoj Oblak nekuda plovi
Cilju on sporije se kreće
Bez motiva mila, nema tu sreće…
Dal cilju ću ikada stići
Dal uspjet ću se pridići?
Ne znam mila odgovor ti dati
Ali teški su ovi usamljeni dani........
Post je objavljen 22.11.2008. u 14:00 sati.