1909.
Na vješalima. Suha kako prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama,
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubistva mjesto. tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih,
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
Ř Pjesma “1909.” nastala je povodom stote godišnjice rođenja Ljudevita Gaja, objavljena je kao završetak Matoševa članka «Gaj», prigodom proslave u Krapini
Ř Pjesnik kaže da je usnuo ružan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Taj članak Matoš završava riječima: « U Krapinskim Toplicama kamo odoh sa našim umjetnicima na dva dana, dosađivaše nam u nedjelju kiša. Od dugočasnosti legnem, i razmišljajući o Krapini, o Khuenu i g. 1903., o nedalekoj Lepoglavi i ovoj lijepoj zemlji, usnem ovaj ružni san: Na vješalima. Suha kao prut. Itd.
Ř To je Matoševa politička vizija
Ř Povratak u domovinu dovodi Matoša do direktnog susreta sa stvarnošću, što će i modificirati njegove patriotske teme: one više neće, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost našeg povijesnog i društvenog života, nego će se usmjeriti više na trenutačne i konkretne pjesnikove reakcije na stvarne događaje unutar naših hrvatskih relacija
Ř Matoš je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mračni pejzažni okvir koji mu služi da bi izrazio sjetu i žalost, što daje posebni ton odnosnu boju pjesmi
Ř Hrvatsku on personificira u liku bijedne, napaćene žene, osramoćene i obješene
Ř Stratište i kaznionica su simbol hrvatskog položaja tijekom vjekova
Ř Vješala su znak smrti i poniženja kojima je naš narod bio izvrgavan. Vješanje» je i ubijanje svake napredne ideje i dobra zemlje.
Ř Priviđenje se prepliće sa uspomenama na majku-san, sjećanja i stvarnost miješaju se kao u vrtlogu
Ř Na Matoševu dušu je uvelike utjecao ovakav tamni, mračni pejzaž
Ř 1. STROFA pjesme opisuje pejzaž. U njoj nema glagola, nema radnje
Ř U 2. i 3. STROFI pjesnik opisuje svoje duševno stanje uvjetovano pejzažom i prilikama
Ř 3. STROFA objašnjava lik samog pjesnika-suprotnosti njegove naravi i njegovih stavova
Ř Njegove namjere ne podudaraju se s njegovim postupcima pa on osjeća grižnju savjesti
Ř Uviđa da on nije bio iskren sin svoje ponižene domovine iako je isticao svoje domoljublje
Ř U 4. STROFI pjesnik izražava svoj očaj da mu je oduzeta njegova domovina
Ř Gnjev i prezir su najviše usmjereni prema izdajicama koji se odriču svoga naroda i sramote ime svoje domovine za volju stranih i neprijateljskih elemenata
Ř Sjećanje na Khuenovo doba, ali ima i ciljanja na suvremene prilike
Ř IPRESIONIZAM U ovoj pjesmi-statičke slike (bez glagola u 1. strofi) vizualni efekti, “vješanje”-ubijanje svake napredne ideje i duha zemlje
Matoš je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mračni pejzažni okvir koji mu služi da bi izrazio sjetu i žalost što daje posebni ton odnosno boju pjesmi. Na Matoševu dušu je uvelike utjecao ovakav tamni, mračni pejzaž. Prva strofa pjesme opisuje pejzaž. U drugoj i trećoj strofi pjesme, pjesnik opisuje svoje društveno stanje uvjetovano pejzažom i prilikama, a u četvrtoj strofi pjesnik izražava svoj očaj shvaćajući da mu je oduzeta njegova domovina. Ritmičnost u pjesmi ostvarena je rimom.
Primjeri rime: srama – jama, skut - put , mama – dama Ţ obgrljena rima
Pjesma “1909.” nastala je povodom stote godišnjice rođenja Ljudevita Gaja. Pjesnik kaže da je usnuo ružan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Povratak u domovinu dovodi Matoša do direktnog susreta sa stvarnošću, što će i modificirati njegove patriotske teme: one više neće, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost našega povijesnog i društvenog života, nego će se usmjeriti više na trenutačne i konkretne pjesnikove reakcije na stvarne događaju unutar naših hrvatskih relacija.
Slikovitost u pjesmi ostvarena je poredbama. “...suha kao prut...”
“...ubistva mjesto, tamno kao blud...”
“...moj drski obraz kao suzama...”
“...ko lopova, dok njeno ime briše...”
TEMA PJESME je ljubav prema domovini, suosjećanje s njezinom patnjom. Pjesnikov odnos prema domovini je iskren, uspoređuje je s majkom, žali.
Pjesma je SONET , sastoji se od dvije katrene i dvije tercine.
Forma stiha je zatvorena.
Post je objavljen 21.11.2008. u 00:07 sati.