PROFESORICA I MAMA

petak, 21.11.2008.

matoš-1909

1909.

Na vješalima. Suha kako prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama,
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubistva mjesto. tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih,
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!


Ř Pjesma “1909.” nastala je povodom stote godišnjice rođenja Ljudevita Gaja, objavljena je kao završetak Matoševa članka «Gaj», prigodom proslave u Krapini
Ř Pjesnik kaže da je usnuo ružan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Taj članak Matoš završava riječima: « U Krapinskim Toplicama kamo odoh sa našim umjetnicima na dva dana, dosađivaše nam u nedjelju kiša. Od dugočasnosti legnem, i razmišljajući o Krapini, o Khuenu i g. 1903., o nedalekoj Lepoglavi i ovoj lijepoj zemlji, usnem ovaj ružni san: Na vješalima. Suha kao prut. Itd.
Ř To je Matoševa politička vizija
Ř Povratak u domovinu dovodi Matoša do direktnog susreta sa stvarnošću, što će i modificirati njegove patriotske teme: one više neće, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost našeg povijesnog i društvenog života, nego će se usmjeriti više na trenutačne i konkretne pjesnikove reakcije na stvarne događaje unutar naših hrvatskih relacija
Ř Matoš je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mračni pejzažni okvir koji mu služi da bi izrazio sjetu i žalost, što daje posebni ton odnosnu boju pjesmi
Ř Hrvatsku on personificira u liku bijedne, napaćene žene, osramoćene i obješene
Ř Stratište i kaznionica su simbol hrvatskog položaja tijekom vjekova
Ř Vješala su znak smrti i poniženja kojima je naš narod bio izvrgavan. Vješanje» je i ubijanje svake napredne ideje i dobra zemlje.
Ř Priviđenje se prepliće sa uspomenama na majku-san, sjećanja i stvarnost miješaju se kao u vrtlogu
Ř Na Matoševu dušu je uvelike utjecao ovakav tamni, mračni pejzaž
Ř 1. STROFA pjesme opisuje pejzaž. U njoj nema glagola, nema radnje
Ř U 2. i 3. STROFI pjesnik opisuje svoje duševno stanje uvjetovano pejzažom i prilikama
Ř 3. STROFA objašnjava lik samog pjesnika-suprotnosti njegove naravi i njegovih stavova
Ř Njegove namjere ne podudaraju se s njegovim postupcima pa on osjeća grižnju savjesti
Ř Uviđa da on nije bio iskren sin svoje ponižene domovine iako je isticao svoje domoljublje
Ř U 4. STROFI pjesnik izražava svoj očaj da mu je oduzeta njegova domovina
Ř Gnjev i prezir su najviše usmjereni prema izdajicama koji se odriču svoga naroda i sramote ime svoje domovine za volju stranih i neprijateljskih elemenata
Ř Sjećanje na Khuenovo doba, ali ima i ciljanja na suvremene prilike
Ř IPRESIONIZAM U ovoj pjesmi-statičke slike (bez glagola u 1. strofi) vizualni efekti, “vješanje”-ubijanje svake napredne ideje i duha zemlje

Matoš je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mračni pejzažni okvir koji mu služi da bi izrazio sjetu i žalost što daje posebni ton odnosno boju pjesmi. Na Matoševu dušu je uvelike utjecao ovakav tamni, mračni pejzaž. Prva strofa pjesme opisuje pejzaž. U drugoj i trećoj strofi pjesme, pjesnik opisuje svoje društveno stanje uvjetovano pejzažom i prilikama, a u četvrtoj strofi pjesnik izražava svoj očaj shvaćajući da mu je oduzeta njegova domovina. Ritmičnost u pjesmi ostvarena je rimom.
Primjeri rime: srama – jama, skut - put , mama – dama Ţ obgrljena rima
Pjesma “1909.” nastala je povodom stote godišnjice rođenja Ljudevita Gaja. Pjesnik kaže da je usnuo ružan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Povratak u domovinu dovodi Matoša do direktnog susreta sa stvarnošću, što će i modificirati njegove patriotske teme: one više neće, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost našega povijesnog i društvenog života, nego će se usmjeriti više na trenutačne i konkretne pjesnikove reakcije na stvarne događaju unutar naših hrvatskih relacija.
Slikovitost u pjesmi ostvarena je poredbama. “...suha kao prut...”
“...ubistva mjesto, tamno kao blud...”
“...moj drski obraz kao suzama...”
“...ko lopova, dok njeno ime briše...”

TEMA PJESME je ljubav prema domovini, suosjećanje s njezinom patnjom. Pjesnikov odnos prema domovini je iskren, uspoređuje je s majkom, žali.
Pjesma je SONET , sastoji se od dvije katrene i dvije tercine.
Forma stiha je zatvorena.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum