Marketing
rose: izbor ...
morska pjena, photo by flickr
(prethodni nastavak)
Želim li besmrtnost?
Niste se čak ni potrudili upitati me, vas dvojica. Jer, što bi bogovi pretpostavili nego da smrtnica žudi za besmrtnošću ... Tebi se, Hadese i ne čudim, Ti nisi ništa pitao ni Persephonu, a stručak koji Ti miriše u njedrima, mogao bi nam, umjesto Minthe, reći da nisi pitao ni nju …
Crne se obrve Hadesove namrštiše u bijesu, no Rose se, ne mareći za bijes Gospodara Podzemlja, okrete Morpheusu: A Ti, Morpheuse, Ti koji si tako brzo zaboravio što nas je dovelo pred Hadesovo prijestolje, zar Ti nisi pomislio da bi trebalo pitati i mene?
Ti me, Morpheuse, narovim sjemenom zaborava želiš nahraniti, ne pitajući me, kao što ni Hades Persephonu nije pitao. Da sam nimpha, progutala bih to sjeme zaborava dragovoljno, kao Minthe, no ja sam smrtnica. Ne mogu, poput Tebe, božanski nehajno, zaboraviti učinjeno zlo, ne mogu zaboraviti da Tvoj sam sukrivac, Morpheuse. Sukrivac sam jer Te ljubim, jer ne mogu prestati ljubiti Te, jer se ne mogu odreći Tebe … I zato ne mogu u zaborav vječnosti pobjeći, pobjeći od bola kojim plaćam grijeh, grijeh što Te ljubim ...
Rose se potom okrenula Hadesu: Ne, ne želim vječnost, ne želim besmrtnost, ne po cijeni po kojoj mi se nudi. Ja sam smrtnica, a smrtnici, za razliku od bogova, uvijek plaćaju cijenu svojega izbora …
Moje se ponude ne odbijaju! uzviknuo je Hades ljutito. Ne želiš vječnost u Morpheusovu zagrljaju?
Ako je tako, provedi je onda u Thanatosovu!
...
Iza visoka naslona Hadesova trona iz sjene je izronila crna Thanatosova prilika. Na trenutak se činilo, užarenim će crnim pogledom proždrijeti Rose ... A zatim se Bog Smrti okrenu Morpheusu: Kao što vidiš, nećaće, smrtnica je izabrala, odbila je vječnost u Tvome zagrljaju ... A sad biraj Ti, Morpheuse: moć koju ti ponudih kao svojem nasljedniku ili ljubav te smrtnice?
No, zapamti, moć koju Ti nudim je vječna, a ljepota i mladost ove smrtnice su prolazne. Sada, ili koju godinu kasnije, Rose će na kraju ipak završiti u mojem zagrljaju!
Ti si je držao u zagrljaju samo jednom, i to na silu, Thanatose, odgovorio je Morpheus. A ipak je želiš za sebe, čak i kad joj ljepota i mladost prođu. Zar misliš da bih se ja, zbog čijeg je zagrljaja ona voljna bol podnijeti, mogao njezine ljubavi odreći?
Thanatos se bijesno okrenu Hadesu: Ljubav ih je zaslijepila oboje. Zato Ti presudi, prijatelju. Svi smo mi, i bogovi i smrtnici, ovdje u Podzemlju Tvojoj vlasti podložni …
...
U tome trenutku miris mente prostrujao je oko Hadesova prijestola i pred Gospodara Podzemlja stupila je Sjena Minthe, njegove ljubavnice:
Prije no što presudiš, Hadese, sjeti se što to pod plaštem skrivaš!
I zapamti, presudiš li protiv ove smrtnice, taj će stručak mente izgubiti miris, a od mene Ti neće ostati ni sjena.
Nestat ću potpuno, poput riječne pjene, nestat ću čak i iz Tvojeg sjećanja, nestat ću kao da nikad ni postojala nisam ...
...
I smrtnici i besmrtnici ponekad moraju birati ...
Stavljeni pred izbor, i smrtnica i bogovi izabraše.
Izabraše, i Rose i Morpheus, i Hades ... i Minthe ...
Ili, možda, i ne znajući ... bijahu izabrani?
...
Dok su Morpheus i Rose, uz Hadesovu dozvolu, kretali dalje prema Tartarusu, dnu Podzemnoga svijeta, pratio ih je škrgut Thanatosovih zuba i njegov bijesni pogled. Rose je, prije no što su krenuli, iz njedara izvukla stručak mente i položila ga na stepenicu Hadesova trona. Ni Rose ni Morpheus nisu primijetili da ih, šuljajući se na udaljenosti, poput sjene prati ono crno Kerberovo štene koje je Rose na trenutak držala u naručju: u trenutku kad su birali bogovi i smrtnici i ono je izabralo.
Izabralo je Rose.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Gustav Dore: Najade, vodene nimfe
Eternity ~Memory of Light and Waves
Post je objavljen 20.11.2008. u 23:59 sati.