Nekad se smatralo da postoje četiri glavna okusa, a onda se popisu pridružio umami – okus prisutan u soja sosu, parmezanu ili rajčici. A neki navodno mogu prepoznati i okus kalcija.
Neki znanstvenici smatraju da je evolucija opremila naše okusne pupoljke sofisticiranim sustavima za detekciju šest, sedam ili više različitih okusa. Posljednji su prijedlog dali genetičari koji su kod miševa pronašli receptore za okus kalcija i vjeruju da istu sposobnost detekcije okusa kalcija imaju i ljudi.
Ovakve teorije nemaju potporu šire znanstvene zajednice, ali nisu sasvim neutemeljene.
Bolje razlikovanje okusa je našim precima omogućavalo bolje rezultate u traženju prikladne hrane. Svaki od pet dosad potvrđenih okusa ima svoju evolucijsku opravdanost: slatki i umami okus su nas vodili k hrani bogatoj šećerima, tj. energijom i hrani bogatoj proteinima.
Gorak okus je upozoravao na potencijalnu opasnost od otrovnih biljnih spojeva. Za slani i gorki okus i okus kalcija nema ovako jednostavnih objašnjenja jer su oni privlačniji pri slabijim intenzitetima nego kad su previše izraženi, a još nije pronađeno adekvatno objašnjenje čemu bi poslužio osjet okusa za kalcij.
Post je objavljen 18.11.2008. u 19:01 sati.