Marketing
Mogući atavizam proljeća
Ptice mi odavno ne ukrašavaju jutra
Niti mi snove čine onako paperjastima.
Navikla sam na život s okajavanjem prošlosti
U kojoj sam jedino ja bila i ostala izigrana
I sada nosim naš teret i križ na svojim leđima.
Sinoć je burno bilo na sidrištu mojih želja,
A ledeno u gnijezdu mojih neizleglih snova.
Jutros mi je srce javilo, u prvim vijestima,
Kako je razorni uragan sa epicentrom u duši
Opustošio sve snove u začetku dosanjanosti.
Letjelo je paperje nada na sve strane, a onda je
U središtu uragana nastupio onaj kratkotrajni mir...
Meni se učinilo kako je lastavica sa juga došla,
I pod strehom mojih kapaka novo gnijezdo svila.
Dok me ponovo nije uhvatio kovitlac uraganskog sivila,
A izazvan nastupom tvog dokazanog ništavila.
Riječi bijesa od jučer, jutros si, za promjenu,
Razvodnio namještenim šarmantim osmijehom.
Mislio si, opet ću pred tebe pasti na koljena,
Preklinjući skrušeno za milost tvoga ostajanja.
Ništa novo i nepoznato, 0davno već otplaćujem
Dugove životu, sa debelim kamatama,
Zbog svakodnevnih zavjeta i molitivi
Za tvoj račun, a u ime tvoga pokajanja.
Ako odeš, možda mi pokora bude manja,
Ostaneš li, agonija će se produžiti
Ne narušavajući bitnost ovakvog stanja.
Ipak, dođu li neke duge i dosadne kiše
Bez olujnog vjetra što sve oko sebe ruši,
Natjerat ću se da zamišljam proljeće u povratku,
Da bih nadjačala osjećaj dolazeće zime u duši.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 17.11.2008. u 00:02 sati.