Marketing
Gospođa Viroza
Od svih današnjih planova – ništa!
Kako se u tren sve promijeni, kako se sruše planovi, snovi, želje…Današnji mali tulum u čast, već prošlog, imendana, pretvorio se u jedno ništavilo. Nije ga bilo! Slavljenik od jučer muku muči s nekim podmuklim zdravstvenim problemima – kako bi neki rekli „pročišćavam misli“ . Nisam baš ni spavao…izgleda da je gospođa Viroza odlučila obuzeti me svom silinom svog zagrljaja, toliko čvrstog, toliko jakog. Evo, ona je jedna od rijetkih koja me u posljednje vrijeme uspjela preznojiti. 
Baš se osjećam iscrpljeno. Ni nekadašnji odlasci na Sljeme nisu u meni stvorili toliku nemoć, toliku slabost.
Ležeći u krevetu vrtim po TV programima…sve mi je dosadno, sve mi ide na živce, ne mogu se koncentrirati. Nailazim na jednu zgodnu emisiju o životinjama…ne, nemam snage pratiti. Trenutno niti svoj jezik ne razumijem..a diš mi sad Engleski…
Zažmirio sam, pokušao se opustiti, zaspati i malo skupiti snage. Nejde ni to – malo groznica, malo brzog trčanja, kojem na putu stoje neke prepreke – kutije sa stvarima iz očeva stana a za koje još uvijek ne znam kud bi s njima…
Uf..gladan sam, a nisam… bojim se jesti, uzimam bobi štapiće. Dvopek, juha… Pa, gospođo Viroza .. i ja vas volim ali, budite malo nježniji!
Ovo, privremeno, mirno ležanje bilo je sve samo ne mirno. Misli su radile 100 na sat. Svašta mi je proletilo kroz glavu, ali..neke su se misli zadržale. I opet, pomislio sam kako ona provodi popodne? Kako je? Da mi je samo malo čuti njezin glas, njezin osmijeh…barem to…. Znam da je to nemoguće, ali, zašto se ne nadati? Zašto ne vjerovati? I opet se sjetim obećanja, i opet se pitam zašto se ona daju? Kada možeš „prekršiti ga“? da li to uopće smiješ? Uf… opet sam se malo zamislio…
Sva sreća, iz tih me misli prekinuo zvon telefona. Ne znam zašto, ali tog sam trenutka pomislio da je sa druge strane ona…. Vjerojatno zato što sam baš tada o njoj razmišljao. Ali..nije, bila je Tihana. Došla je u telefonsku vizitu provjeriti kako sam. Kako se družimo ja i moja gospođa Viroza… kako blizu stanuje, ponudila se napraviti neku klopu i donijeti. Ma ne, hvala ti draga, složio sam si ja nekaj, a iskreno, nisam baš i gladan – mislim gladan sam, ali ne mogu jesti.
Moji dragi prijatelji, s kojima sam se večeras trebao družiti, zaključili su da muljam jer se neću družiti s njima…kao.. i tako me nešto često viđaju u zadnje vrijeme – eto, i oni misle da sad neiskren, da lažem, da muljam…. Uzaludni su bili pokušaji objasniti im da nema razloga ljubomori, da poštovana dama može trenutno zauzeti i obuzeti moje srce, ali da će to biti prva žena koju ću ja najuriti, i čak štoviše, velikodušno sam im imenovanu ponudio na korištenje….Eh, niti jedan se nije našao, raširio ruke, i prihvatio gospođu Virozu u svoj zagrljaj…
Tumaram po stanu…toliko posla, a nemam snage…. Ne mogu… bauljam ko neki pijanac….eto sad će i ples sa zvijezdama…super… možda da gospođu Virozu zamolim za ples? Možda da ja nju malo preznojim, izmorim? 
Idem se ušuškati u krevet, idem plesati sa zvijezdama…U mašti imat ću partnericu i muziku na koju ćemo zaplesati… poletiti beskonačnim prostranstvima misli, osjećaja, snova…. 
A jesam neki sentiš danas…… Gospođo Viroza..vidjeste li vi što mi radite??? Ajmo…iš, iš…..
Post je objavljen 15.11.2008. u 21:48 sati.