Marketing
Kupujem mlažnjak. Retro. Crveni. Će-će.
Ja sam povodljiva osoba, poluvlaj, dijete jedinac, polunijemac.
Kao a) povodljivoj osobi, imponirao mi je potez bivšeg poslovnog partnera, također b) Vlaja, koji je nedavno kupio Cessnu Citation, poslovni mlažnjačić koji „pari kvarat mo'e jahte, jebate“. Unatoč stvarnoj skučenosti kabine, ideja nadlijetanja gužve, naplatnih kućica i Slovenije kao takve, vrag si je zemi - ideja me dakle definitivno osvojila.
Tu se vraćam na dijete jedinca, c). Jer sam skučenost prostora odlučio radikalizirati.
Neću dijeliti svoje prometalo sa stoperkama, punicom, kurbanom, mamom – ni sa kim. Ja i moja mašina sami, nebu pod oblacima. Tako.
A spomen njemačke mi plovice, d), stilski je element iz kojeg se mogu dotaknuti zemljaka Von Richthofena, koji je drsko svoje avione bojio u žarkocrvenu.
Dakle, odlučio sam kupiti mali mlazni jednosjed, crveni.
/Dodatnu paralelu na „Diplomca“ sa Hoffmanom nemam gdje razraditi u kratkom postu, iako, išlo bi. Čak imam i potencijalnu Miss Robinson. Šteta, ali eto, ništa od tog posta sad./
I tako. Dok sam putem do susjednodržavnog salona pokušavao vizualizirati objekt svoje žudnje, jedino mi je padao na pamet crtić iz sedamdesetih, u kojem se prosječni građanin bakće sa svemircima u malim, smiješnim kupolastim letjeličicama čudnih proporcija.
Put je prošao brzo, salon je insajderski, prepun letjelica za svačiji ukus, džep i jal susjeda. Poslovnoprična piva na pravoj temperaturi (dir NF!).
I onda sam ga ugledao. Moj prvi avion. Mali, crveni jednosjed. Ima biti moj!
A sad ozbiljno…
Nemam garažu, pa zasad ne kupujem mlažnjak.
"Ikarus 451 MM."
Prvi mlazni avion bivše nam Jugoslavije; projekt Dragoljuba Bešlina. Prvi put je poletio 1952., do 1959. godine služio je u eksperimentalne svrhe.
Iako polunašoj polusprdnji mogu ponuditi spomen prvog njemačkog mlažnjaka iz 1939. (Heinkel He 178), mogu se u kontri prisjetiti i blago ironične rečenice kustosa muzeja aviona kraj beogradskog aerodroma – „Vidi nas, bre, nekad smo avione proizvodili… a vidi nas sad…“
Preteča "Ikarusa 451 MM" („Mlazni Motori“) bio je "451". Slijedom projekta iz 1947. i ranije ideje Dragoljuba Bešlina iz 1940., „451“ predstavlja specifičan koncept, gdje pilot zrakoplovom upravlja ležeći potrbuške. Nakon strmog obrušavanja i odbacivanja bombe nad ciljem, nagli uspon aviona poremetio bi pilotu cirkulaciju do granice nesvijesti – u ono doba sofisticirana pilotska odijela nisu postojala… Ideja ležećeg pilota pokazala se uspješnom u ovom smislu – Britanci s njom eksperimentiraju nešto kasnije, 1954., sa svojim "Gloster Meteor F-8 Prone Pilot" “, međutim projekt napuštaju obzirom na ergonomske limite pri upravljanju i radi nemogućnosti katapultiranja pilota iz ležećeg položaja.
Jugoslavenski "Ikarus 451" poletio je tri godine prije britanskog modela, 1951. Unatoč pozitivnim projektnim karakteristikama po zahtjevu, eksperimentalni je zrakoplov konačno prizemljen nakon samo godinu dana zbog problema upravljivosti - duže vrijeme unatrag zabačena glava ležećeg pilota onemogućavala je suvislu upotrebu.
/instrumentna ploča "451" – u ovom slučaju zapravo prsten sa instrumentima, kroz kojeg je pilot gledao naprijed, brade oslonjene na specijalno postolje/
Na koncu, radi konteksta – iz klipnog „451“ nastao je dakle moj 
„451MM“, da bi prva faza razvoja vojnih mlažnjaka u tadašnjoj Jugoslaviji 1958. dovela do razvoja i testiranja „Ikarusa T 451 MM“, dvomotornog mlažnjaka konvencionalnog lay-outa, konceptom sličnog njemačkom Messerschmittu 262 iz 1940.
Ovaj projekt ubrzo je također okončan, ali su spoznaje iz njegovog testiranja bitno utjecale na konstrukciju bitno poznatijeg, među bogatim entuzijastima i danas popularnog, Galeba G2…
/"Ik T-451 MM"/
Završavam početnom neozbiljnošću…
Malo mi je smiješno bilo gledati ova tri rođaka serije „451“… Tih je kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća Frau Ruth, moja Siva Pantera, sa koferom stigla na zagrebački Glavni kolodvor i po prvi put srela visprenog Mirka, kojem dakle dugujem svoju vlajštinu iz uvoda. Krug zatvoren...
Obzirom da mrzim skaj i plastiku a da jako pazim na tlak i jal susjeda, zamolio sam ekipu iz salona za male preinake moje crvene jurilice - jednosjedalice.
Koža albino-bivola, kombinacija titana, platine i grafita na instrumentnoj ploči i priključak za i-pod su naručeni; crnogorske veze svašta omogućavaju. Plaćanje nije problem, a o primopredaji ću vas izvijestiti spektakularnim preletom u niskom letu, iznad Dolca, tuzlanskog Trga Soli i splitske Rive …
Post je objavljen 10.11.2008. u 07:33 sati.