Marketing
Samo me pomakni s mjesta
U ime neke davne prisnosti
Udostoji me običnog pogleda.
Strmoglavi se očima niz litice
Moga nesavršeno isklesanog tijela,
Na kojem je ožiljak ostavila
Čvornata ruka iz bliže prošlosti.
Još ima mjesta za tebe cijelog
Da se utisneš kao tetovaža,
Kao zapis vremena naše prapovijesti.
Jer, bio si prvi u svemu, pa i u nestajanju
Na razmeđu putova svjesnosti i nesvjesnosti.
Pečat si ostavio u nutrini, nevidljiv drugima
Da me žulja i podsjeća na prošla vremena.
Na ovim hridinama, gdje noćivaju magle,
Ne rastu više ni mahovina, ni lišajevi,
Tvoj jedan trag čekaju, pogled utisnut,
Kao plodno tlo na opustošenim klisurama,
Da bi izdanak neki možda navijestile
U nekoj pukotini davno zaboravljenoj..
Ni bršljan nema želju da me pokriva
Koliko sam besplodna u svojoj poharanosti.
U ime neke davne prisnosti,
Udostoji me tvog pogleda,
Da se pomaknem iz ove okamenjenosti
Oponašajući život makar i u raspuknuću
Gromada što se odronjavaju stazama života.
Ne tražim puno, dođem ti kao prosta rečenica,
U kojoj i tvoja točka ima značenje običnog zareza,
I gdje je proširenost za riječ prosipanje izvedenica.
Prihvati me barem jednom ozbiljno i sa uvažavanjem.
Da bi shvatio kako sam samo odraz u ogledalu tvoga lica.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 06.11.2008. u 00:02 sati.