kada nade postanu navika,
a ocekivanja teret,
vrijeme je da pustimo telefone da iscure
i gledamo kroz prozor.
pada kisa,
i vani je dzungla,
tropska i divlja,
misli su mi prozirne i mutne poput stakla.
kada mi ponestane zraka,
ja udahnem oblake sa tla
i preznojim se.
jer ne mogu uciniti nista vise
da zavrtim svemir
da potjera vodu na moj mlin.
Post je objavljen 05.11.2008. u 04:07 sati.