Možete me pitati je li ovo napisao Ivo Brešan.
SLIKA PETA IZ KOJE SE JASNO VIDI DA NIJE VAŽNO ZNANJE NEGO NEKE DRUGE KVALITETE, A SPOMINJE SE I POKVARENOST EUROPE
REDATELJ JUKIĆ: Pitanje je samo koliko hoćete potrošiti
MATE: E pa sad…
REDATELJ JUKIĆ:
Morate biti određeniji. Ja mogu napraviti projekt. Odredite mi svotu s kojom mogu raspolagati i ja ću vam točno reći koliko bi to koštalo i što za to možete dobiti.
MATE: Pričekajte malo. Ante, dođi na dvije riječi.
ANTE I MATE SE MALO ODMIČU.
MATE: Što ti misliš?
ANTE: Mladić ti dobro govori. Koliko misliš da možeš izdvojit.
MATE: Ma ne čini li ti se premlad.
ANTE: Završio je fakultet. Ima iza sebe nekog iskustva. Čuo si, radija je i u Austriji. Dosad ništa nije
pogrešno reka.
MATE: Sve se mislim. Zva me je Jure, znaš našeg Juru. On ima iskustva, znaš da je radio dočeke štafete… i one neke manifestacije… ono prije. A zva me je i Pilip. On misli da bi najbolje bilo dat Juri.
ANTE ŠUTI.
MATE: Nemoj mislit da sam nešto primija. Ne bi ja… znaš ti mene, ali Pilip će nam dat donaciju, a to će nam dobro doć.
ANTE: Di bi ti, znan ja tebe. Ma mi se čini da je ovaj čovjek ozbiljan i da zna što radi. Ako si mislija napravit nešto..onako posebno, ako ćeš zvat uzvanike koje si nabrojio onda bi i uprizorenje i ostale stvari morale biti smišljeno napravljene.
MATE: Ma razumin što oćeš reć, ali Pilip ima nekog utjecaja, a uzvanici će bit sretni i zadovoljni kad se bude vrtija vol i kad poteče plavac. Znan ti ja naš svit.
ANTE: Ne bi ti se tija mišat, ali danas su neka druga vremena… pivaju se neke druge pisme…
MATE: Ajde moj Ante. Pusti ti mene da radim po svoju. Druga su vremena ma su ljudi isti.
ANTE: I to što kažeš. Ljudi su isti.
MATE: Sve možeš minjat, ali narod ne možeš. Narod ne možeš minjat. Narod moraš uvik slidit. Kamo narod tu i ti. Zato su nas izabrali.
ANTE: A je, je zato su nas izabrali.
MATE: A dugo ćemo i vladat. Sve slušajući narod. A naš narod nije ovaj mladac ovdje s diplomom. Naš je narod Pilip i naš Jure i mi. Ja i ti. A on sa svojom diplomom neka ide u Europu. Ona će mu biti milija nego vlastiti narod.
ANTE: Zašto tako govoriš?
MATE: Govorim jer vidim kamo nas ovaj i slični njemu oće odvest. Šta ja znam kako bi on vidija svetog Juru. Ka one moderne kipove od kojih ne razumiš boga tebe. A znaš li ti kakav je mora izgledat sveti Jure što ubija zmaja? Znaš li ti kakva je životinja zmaj? Koliko glava ima i kakvu vatru riga? To mora biti uprizorenje da se svi pripadnu i ustuknu. Neka naš narod vidi da smo u svako doba spremni za neprijatelja pa makar imao i više glava. Naš će Jure znat učinit da sveti Jure na konju i s kopljem u ruci nasrne na zmaja i probode ga pred očima naših mještana i uzvanika da im se ta scena za vike vikova usiće u pamet.
ANTE: Šta je, je lipo si ti to zamislija. Pa opet mislim povremeno valja štogod i novog naučit.
MATE: A što nam to dolazi novo i dobro. Misliš iz Europe. Sami nemoral. Pederi i sida. To nama u ovoj lijepoj našoj ne treba. Naš narod nije iskvaren i ne triba ga kvarit.
ANTE: Ma smo se do jučer zaklinjali i trudili uć u Europu. Zato smo i ratovali.
MATE: Je, je, ma nismo znali da je Europa toliko pokvarena ka šta to danas znamo.
ANTE: A je. I puno nam nešto zamira. Korupcija vamo korupcija tamo. Čak i američke novine pišu da ne preporučuju ulagat u Hrvatsku jer je hrvatska vlada korumpirana.
MATE: Je li ti to meni Ante oćeš nešto posebno reć.
ANTE: Ne bi opet da budemo nazadni. Ka šta smo bili. A ovaj mladi čovik i on je naše gore list. Otac mu je Jukić…
MATE: Oni Jukić Ivo što je odselio u Zagreb…
ANTE: Radi nas… Čudi me da mu sin ovdje pokušava?
MATE: Oni Jukić, kažeš… sad će opet reć da mu ni sinu nisan pružija šansu ka šta ni njemu nisan…
ANTE: ...da smo isti ka šta smo i bili…
MATE: Ali obeća san Pilipu, a Pilip… I šta ti Ante oćeš. Prestani mi savitovat šta ne mogu učinit. Uvatija si se sitnica, a ja moram mislit globalno.
ANTE: Globalno?
MATE: E je globalno. Važan je cilj.
ANTE: To smo i prije govorili.
MATE: Jesmo, ma nan cilj nije bija isti ka danas. Danas oćemo postić blagostanje. Uz božju pomoć, a onda… u ono vrime...
ANTE: …e je, u ono prošlo vrime smo tili postić to isto samo uz vražju pomoć.
Ovo mi jedino pada na pamet. Svojevremeno mi nisu bili dragi, ali gledala film. Nasmijao me. A koga ćeš zvati u pomoć nego milu majku. Ona je za sve kriva.
Post je objavljen 25.10.2008. u 07:41 sati.