Marketing
Još tjedan jedan :)
Dan je započeo dobrom viješću… mogu ostati tjedan dana na godišnjem, jupiii …. Nekako, nisam još spreman za nove radne pobjede… moram se malo odmoriti … od bolovanja. Uobičajena kavica uz čitanje vijesti na Portu… Joj..danas samo ružne vijesti… Nije ni čudo.. zaista, nekad pomislim da je i bolje što nemam djecu, barem, barem ne brinem kao mnogi roditelji jučer.. Isuse…pa tamo je moj klinac, u blizini… Strašno.. Jučer, u doba kada se čuo veliki prasak, sjedio sam za kompom i ostao bez teksta…stakla su se zatresla, bila je to jedna podmukla tutnjava…odmah sam shvatio da je nešto letilo u zrak – na žalost, nije prvi puta da čujem taj zvuk…Iskreno, uplašio sam se… pa to se dogodilo u 18,23 (po mom kompu..), pa to je vrijeme uobičajene popodnevne kupnje, šetnje.. kako bezbrižno otići, prošetati gradom, popiti kavu negdje u nekom kafiću .. a biti siguran da baš tu, ili malo dalje neće nešto ili neko odletiti u zrak? Ne, ovo nije moj grad kakvoga pamtim, bezbrižan i siguran…došla su neka, neka druga vremena… Dakle, od vijesti samo one vezane uz jučerašnji veliki prasak….tužan sam…
Sada je pravi trenutak da, konačno, stavim i ovdje neke meni drage pjesme, koje ili su, one za dušu, ili u njima nalazim snagu za dalje ili ih, jednostavno, volim slušati.. Ne, nisu to sve moje omiljene..ima njih još…ali i ovo je potrajalo…. I dobro da sam se zadržao malo sa njima… stigao je gospodin Bofrost..potpuno sam na njega zaboravio… eto, počastio sam se nekim malim paniranim čudima – ma, iskreno, ne da mi se za mene samoga slagati te neke egzibicije pa se onda, tako, malo pošmajhlam….
Nakon šetnje koja je postala dio svakodnevnog rituala, barem sada dok sam doma, evo mene sa najnovijim informacijama sa nasipa. Koliko prijatelja danas u šetnji.. pa da, i ja sam u drugo vrijeme bio nego obično… i tako, dok sam šetao, igrao se četveronožnim prijateljima, razmijenio i pokoju riječ sa gazdama (ako sam stigao od ovih malih, slatkih, čupavih stvorenja) sjetio sam se Tihane – nisam je čuo od onoga dana – nazvao sam je, pozvao na kavu što je ona sa oduševljenjem i prihvatila ( eh, ne može se reći da baš nikoga ne pozivam na kavu). Vrijeme nam je doslovno pobjeglo… ne, nismo danas ništa tužno pričali, nismo padali u depre..to je bio uvjet.. prisjetili smo se, između ostalog, jednog vikenda na moru…. Hm, sada stvarno razumijem, ovako, malo stariji i sa odmakom, zašto je majka ponekad znala reći pa ja te ne prepoznajem.. ma iz čije si ti torbe ispao? Da, i ja se ponekad pitam… ali znam, siguran sam..iz majčine… Tihana je sa toliko žara prepričavala scenu kada sam se, kao posljednji mulac, namazao kremom ( da ne pocrvenim) – ali…namazao tako da sam bio bijel… potrošio sam i kremu zaštitnog faktora 15 i 10, a onim od 20 (koji je tada bio inn) namazao sam cijelo lice… Sjetili smo se Sanjinog izraza lica kada me ugledala..a Mladen, to živo spadalo, počeo je bjesomučno trčati po plaži i vikati…evo ih opet, stigli su po nas, ali, ljudi…pogledajte..nisu zeleni..bijeli su… neki su se malo i trznuli jer bili smo na Pagu, a priču o Paškom trokutu zasigurno svi znamo…. A ja..ja sam zbunjeno hodao po plaži..ne mogavši ništa reći, samo sam mumljao, jer krema koja se topila na licu klizila je pri svakom pokušaju izbacivanja nekog artikuliranog glasa, ravno u usta..bljak, i danas mi je taj okus u ustima…. Kada sam htio uzeti ručnik, i malo obrisati lice… joj, joj…ne smijem se niti sjetiti što mi je Sanja izgovorila… ali sjećam se….sjećam se kraja te paljbe… ma ko te ovako blentavog ne bi volio… 
Za kaznu, naravno, morao sam ići kupiti najskuplje kreme za sunčanje, jer pogađate, onih normalnih, uobičajenih…nije bilo.. 
Kada sam došao kući, potražio sam te slike i shvatio da nema slike malog bijelog – morat ću se dati u potragu i vidjet ko ima jer to…to se isplati imati.. ne, ne vjerujem da ću to jednoga dana moći djeci pokazivati, svojoj djeci, ali ima djece… kojima ću svakako reći ne se tako ponašati, ovaj je striček malo lud (naravno da nemam namjere priznati da sam to ja). Super, i moje su se pjesmice do kraja „poskidale“… idem sada nešto općekorisno napraviti – iskreno, nemam ideju što bi to bilo..ali..idem…
I ne, nije da volim samo domaće pjesme…ima i uvoznih koje „udaraju“..ali njih…drugom prilikom… i tako mislim da mi ovdje još neke „jake“ fale …
Post je objavljen 24.10.2008. u 14:31 sati.