U ponedjeljak sam u kinu Europa pogledao film Die Welle (Val), njemačkog redatelja Dennisa Gansela. Budući da je film vezan uz rad u školi, likovi su učenici i profesor(i), a sam scenarij temelji se na istinitom (zabrinjavajućem) događaju, poželio sam napisati nešto o tome.
Prepričat ću ukratko sam događaj.
Godine 1967. u Palo Altu, u srcu demokratskog liberalnog Zapada, Kaliforniji, usred summer of love zanosa, moj kolega Ron Jones iz Cubberley High School odlučio je provesti zanimljiv projekt/eksperiment. Naime, učenicima nije bilo jasno kako su Nijemci dopustili uspon nacizma, djelujući suprotno vlastitim duboko usađenim etičkim načelima. Učitelj je predložio da bi mogli pokušati organizirati razred u skladu s društvenim „vrijednostima“ nacističke Njemačke.
Započeo je s time što je od učenika tražio da sjede uspravnih leđa i da mu se, kad ih prozove, u stavu mirno obrate s »Gospodine Jones«. Vidjevši da su se zainteresirali, sljedećeg dana je uveo specifičan pozdrav, predložio im je nošenje simbola i na ploči je napisao tri krilatice: Snaga kroz disciplinu, Snaga kroz zajedništvo, Snaga kroz akciju. Sugerirao je učenicima (sve u svrhu eksperimenta) da su sada pokret, pokret pod imenom Val. Premda su učenici manje ili više rogoborili i zezali se, već tijekom drugog dana (!) eksperimenta uočili su „pozitivne“ strane Vala: svi su postali jednaki, nema odgovornosti jer više ne moraju donositi individualne odluke, imaju zajedničku viziju (krilatice!), imaju vođu (profesor)… Nešto se u grupi dogodilo. Nešto ih je ponijelo. Nakon nastave počeli su se ponašati upravo kao entuzijastični članovi nekog pokreta, već sljedećeg dana počeli su vrbovati ostale učenike u školi da im se pridruže!
Jedna učenica ipak je ostala trijezna, naslutivši da se stvar možda otima kontroli. Njezinim kolegama su se doista počeli pridruživati i učenici iz drugih razreda, čak su se počeli događati i fizički napadi na one koji su odbijali pridružiti se. U školskom listu je napala Val, no zbog toga se sukobila s mladićem s kojim je hodala. Fizički ju je napao jer se odbila priključiti (sve se to zbivalo dva-tri dana od početka eksperimenta).
Profesor je nakon razgovora s nekim učenicima i kolegama shvatio da Val munjevito poprima obrise nečeg prijetećeg i odlučio je prekinuti eksperiment. No, odlučio je to napraviti u stilu. Poslao je poruku da se svi „članovi“ Vala sastanu u jednoj dvorani gdje će zajedno pogledati televizijski prijenos govora vođe međunarodnog pokreta i gdje će organizirati Stranku. Učenici su skup organizirali po uzoru na nacistička okupljanja, došli su sa zastavama i trakama na ramenima s utisnutim simbolom „pokreta“. (Sve to se dogodilo, nije prošlo ni tjedan dana.)
Uslijedio je antiklimaks: obrativši se učenicima, Jones im je rekao da ne postoji nikakav međunarodni pokret Val, da nema vođe, a kad bi ga i bilo, bio bi to netko poput – Adolfa Hitlera. Pogledaju li sebe i oko sebe, shvatit će kako su se nacisti dokopali vlasti. Šokirani i zbunjeni, učenici su jedan za drugim počeli bacati zastave i ambleme i izlaziti iz dvorane.
Inače, film je iznimno upečatljiv jer se radnja događa u sadašnjem vremenu. Imao sam pred očima svoje učenike. U Njemačkim je školama ušao u obavezan školski program, dakle, svi ga učenici moraju vidjeti.
Bi li ga trebalo uvesti i u naš školski program?
Post je objavljen 22.10.2008. u 22:06 sati.