Marketing
SonyEricsson partner dani – dan 3.
18.10.2008
Jutro... 
Je.. gemište i lijek. Koji kreten!!! Dobra stvar u svemu ovome je što nema kiše i pojavilo se sunce, što me glava ne boli (unatoč svemu od jučer). Grlo me rastura. Ko da sam bio na dvije tekme. I da, 8h je. Popio sam još jednu dozu lijeka i krenuo se malo osvježiti u kupaonu. 
Doručak je počeo. Idem ja ledo lagano. Siđem u predsoblje, a kad tamo par ljudi. Pajdo Samoborac koji je išao spavat prije mene 2h. Izgleda ko krepana kokoš. 
Stigao je i kapetan naše ekipe. On i ja još dobro izgledamo (po riječima ekipe iz SE). Na telki je bio dobar vestern, ali nisam mogao opet u krevet. Da sam se lego, zaspao bi ko torba. Pajdaši Samoborci su napravili baš to. Ovaj potonji se bio vratio u sobu, a onaj drugi se nije ni budio. Otišao sam se presvuć u kupaće i fino na bazenček. Krenuo je dio sa welnessom. Čisto opuštanje. Kako sam spavao svega par sati odustao sam od saune. Nije fora da me netko mora vozit na hitnu ili da ona mora dolazit po mene. Bazenček, jacuzzi i poslije masaža. Tko treba više??? Ja nikako. Do pola dva sam bio gotov sa welnessom i otišao sam popiti jedan ness. Našao sam sportske i sjeo se na sunce kao gušter. 
Polako poručao i oko 16h krenuo nazad.
Cesta je poznata. Samo je kontra smjer. Opet sam vidio velike vjetrenjače (njih nisam spomenuo u prvom danu). Pretpostavio sam kako one služe za proizvodnju struje. Svidjelo mi se to do te mjere da ću se početi malo više aktivirati glede izgradnje takvih i na drugim mjestima (kolko je u mojoj domeni). Budimo realni, takvi su izvori energije ipak najisplativiji. Ponajviše s ekološke strane. Ne razumijem ljude koji se bune radi tih vjetrenjača. Ajde da je elektrana na ugljen u pitanju ili nuklearka. To bi shvatio da nekom smeta. Ali ovo... Nije baš tak blizu ljudi. Bar ne kolko sam ja vidio i skužio. Ne mogu shvatiti kako se netko može opirat izgradnji tih vjetrenjača. Ionako ne mogu biti bilo gdje gdje ima vjetra. Koliko sam ja slušao o tom načinu proizvodnje električne energije, najbitnija je efektivna iskoristivost vjetra. Nije stvar da puhne bura sa Velebita. Bitno je da stalno puše i u pravoj količini. Kad smo kod Velebita... Vozeći se natrag prema kopnu veći dio puta, ta mrga od kamena te prati. Uvijek mi izaziva strahopoštovanje i divljenje. Otišao sam u Zadar umjesto doma. Malo vidjeti kaj ima tamo. Nisam „dugo“ bio. Pri povratku sam definitivno odustao od vožnje autocestom. 100kn je 100kn ma koliko mi šutjeli o tome. Da bude stvar bolja, odlučio sam prijeći preko Velebita. Njegovo ocrtavanje na horizontu me ponukalo da krenem preko njega. Cestu sam već i zaboravio koliko sam puta prošao kroz njega. Prvi puta sam prošao preko novog/starog Masleničkog mosta (crvenog). Tamo sam vidio putokaz za Cerovačku spilju. Još nešto što se MORA vidjeti. Uživao sam u vožnji puštajući si CD s pjesmama Johnnya Cashea i Elvisa. Soft country. Savršene melodije za savršeno okruženje. Samo što nisam na konju bio (a volio bi i tako zapaliti prema Slavoniji i moru). Kada sam se počeo uspinjati na Velebit počela je pjesma Riders in the sky. Uf...ne da sam zapjevao. 
U Korenici me dočekalo spuštanje temperature. 3 stupnja celzijusa. Prije Velebita sam bio na 20. 
Ljudi u kapama i šalovima s rukavicama na prstima. Brrrrrrr... Jel to zima već stigla u neke krajeve Hrvatske? Prolazeći kroz Rakovicu sam vidio putokaz za Baraćeve spilje. Još nešto što se mora vidjeti. Ne znam zašto, ali počeo sam obilaziti spilje. Nikad nisam bio zaluđen time, ali me definitivno fasciniraju ljepotom stalaktita i stalagmita.
Da putovanje nebi prošlo bezbrižno, pobrinuli su se kolege vozači. Čovjek jendostavno ne može povjerovati da se ekipa može tako voziti. Nisam se htio žuriti da se nešto ne desi na cesti. Ipak ta cesta ide kroz naselja, a meni dom nigdje neće pobjeć. Negdje je brzina ograničena na 40km/h. Naravno, po noći se nisam vozio toliko već malo brže, a ekipa ima srca blicati i natjeravati te. 
Likovi su tolko bezobrazni i bahati da te doslovno natjeravaju po cesti. Na mjestima gdje je ograničenje bilo 70km/h ili 80km/h ja sam se vozio 90, ali ni to nije bilo dovoljno. Dva kombija, minibus, nekoliko automobila...svi oni su me preticali preko pune linije na više mjesta. 
Ja se vozim 20km/h više od dozvoljenoga. Kolko su se oni vozili? I to preko pune linije!!! Stvarno stoka neodgojena.
Nešto malo prije Plitvica me stislo na wc. Htio sam stati, ali kada sam vidio da je u sljedećih 5km moguće naletjeti na medvjeda odustao sam od te namjere. Je.. pišanje. Stisnuo sam i vozio još malo. 
Kada sam se po mojoj procjeni dokopao sigurnog mjesta, toliko mi je bilo sila da sam uspio promašiti pet stajališta. 
Šesto je bilo za tri kamiona predviđeno. To nisam promašio. Put dalje se nastavio u revijalnom tonu. Tako je zvršila „avantura“ na Pagu... Pun novih saznanja i argumenata kako vam prodati SonyEricsson GSM uređaj vraćao sam se svojoj kućici... 
Post je objavljen 21.10.2008. u 21:38 sati.