Iako me malo bilo strah ishoda današnje kontrole, jer još uvijek nisam u punom zamahu, još uvijek imam neke zabrane, neka ograničenja i nisam imao pojma kako se stvari „popravljaju“, hrabro sam kročio dugim hodnikom, uzdignute glave i malo zbrkanih misli. Prvi znak bile su „moje“ sestre koje, kad su me ugledale, odavale su iznenađenje kako „dobro izgledam“. Nije da mi je to nešto pretjerano govorilo, ali, shvatio sam to kao dobar znak. Na samom pregledu prošao sam sve „zadane teme“, odradio sve pokrete koji su, očito, sastavni dio kontrole. Doktor je bio zadovoljan, a kad je on, naravno, moram biti i ja. Pokazao mi je neke dodatne vježbe koje polako moram uvoditi u svakodnevne..i tako, vidimo se opet na kontroli. Sada sam se malo zabrinuo…planirao sam slijedeći tjedan ići raditi..da li ta, novozakazana kontrola nešto mijenja? Sa velikim strahom krenuo sam razjasniti to pitanje, i dobio odgovor koji sam i priželjkivao…Možete, možete ići raditi ako osjećate da to možete izdržati, ali, ukoliko bi vam bilo teško, bolno, odmah prekinuti i javiti se….Naime, iskreno…želim pobjeći malo…Želim pobjeći od ove usamljenosti, od ovih teškim misli, od raznih nagađanja i pitanja na koje ne nalazim odgovor. Želim pobjeći od iščekivanja da li će se javiti, od dileme da li joj se javiti, smijem li….a želim..o kako to želim, kako bih volio čuti njezin glas, kako bi volio znati dal sjeti se nekada uopće mene..ili, ili je jednostavno i hrabro, zatvorivši ta vrata, krenula dalje…dalje u bolje sutra. Iskreno, za nju, za nju bi to i bilo najbolje, jer, očito joj je dojadilo čekati, očito je izgubila i posljednju nadu….a ja, ja vrtim razgovore, uvijek iznova nalazim neke riječi u kojima čitam nešto, nešto što ne želim, nje nema da to provjerim….. i tako, vrtim se u krug. Ali, pitam se zar ju ne zanima kako sam? Ja, ja sam jednom, sa velikim strahom pitao….ne usudim se više, jer znam, znam sve…pamtim svaku izgovorenu i napisanu riječ, iako, za neke bi bilo bolje da zaboravim – možda mi ne bi stvarale toliku pomutnju? E, sad sam se zapetljao.. A sve to, sve to bilo bi lakše kada bi i ja mogao do kraja zatvoriti jedna vrata….pritvaram ih…ali, da li ću ikada zatvoriti ih do kraja? Na pola duše živim ja…..na pola srca još sam njen, a na pola umirem….Post je objavljen 20.10.2008. u 11:46 sati.