Život, kakav god bio, skrojen je po mjeri čovjeka, kako u sretnim i radosnim događajima, tako i u onim bolnim i tragičnim. Ovaj post posvećujem 16-godišnjoj Martini Pirić, djevojci iz susjedstva, i njezinoj životnoj priči.
Dakle, Martina je još do jučer živjela životom većine svojih vršnjaka: odlazila u školu, učila, trenirala odbojku, provodila se, zabavljala, smijala i uživala u svojoj mladosti. No, ti bezbrižni i radosni dani su sada za nju još samo lijepa uspomena. Toj mladoj djevojci je, naime, nakon opecije karcinoma u prsnoj šupljini otkriven još jedan karcinom, ovaj puta u želucu. Martina sada mora vezati maramu oko svoje glave ( Kako mora da se osjeća djevojka od 16 godina koja ostane bez svoje kose?!), sada su joj oči tužne i uplakane, a lice mršavo i sivo. MOLIM VAS, POSJETITE dnevnik.hr i POGLEDAJTE NA DNU STRANICE Martinine fotografije i pročitajte izvorni članak!!! Zbog tih tragičnih okolnosti Martina danas razmišlja samo o jednome - kako preživjeti. Njezini pak roditelji, izbezumljeni od straha i nemoći zbog tragedije koja ih je snašla, imaju drugu brigu - kako u vlastitoj neimaštini smoći novce za sljedeću Martininu operaciju u inozemstvu. Sigurno je da bi joj dali sve što imaju, čak i sebe same, samo što joj to neće pomoći, može joj pomoći samo ono što nemaju - novac. To jedino svjetlo u tunelu udaljeno je od njih više desetaka tisuća eura. Osim ako.... Osim ako im se Bog ne smiluje i ne pošalje im anđele. Pri tome ne mislim na anđele koji će se na zemlju spustiti na svojim lepršavim krilima, nego na ljude koji će zakucati na njihova vrata. Na male, bezimene ljude neznanih lica koji mogu pomoći, koji mogu promijeniti na stvari.
Nemojmo biti bešćutni i praviti se da nismo čuli, da nismo na vrijeme saznali. Nemojmo si umišljati da ne možemo pomoći. Nemojmo vjerovati da je nemoguće da stotine nepoznatih ljudi iskažu dobrotu... Jedino ako se to dogodi ova silna patnja može dobiti kakav-takav smisao. Možda je smisao upravo u tome da čovjek dobije šansu nadrasti samoga sebe i da biti tu za drugoga. Bog Martini ne može poslati druge anđele! Zato prepišimo odmah broj sa sajta Nove, "žrtvujmo" nekoliko kava s prijateljicama i potrudimo se da ovu priču čuje (i vidi) što više ljudi. Ja šaljem priču vama, a vi sada već sigurno znate što ćete dalje učiniti!
Post je objavljen 15.10.2008. u 13:39 sati.