| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Pomozimo Martini!!
Život, kakav god bio, skrojen je po mjeri čovjeka, kako u sretnim i radosnim događajima, tako i u onim bolnim i tragičnim. Ovaj post posvećujem 16-godišnjoj Martini Pirić, djevojci iz susjedstva, i njezinoj životnoj priči.
Dakle, Martina je još do jučer živjela životom većine svojih vršnjaka: odlazila u školu, učila, trenirala odbojku, provodila se, zabavljala, smijala i uživala u svojoj mladosti. No, ti bezbrižni i radosni dani su sada za nju još samo lijepa uspomena. Toj mladoj djevojci je, naime, nakon opecije karcinoma u prsnoj šupljini otkriven još jedan karcinom, ovaj puta u želucu. Martina sada mora vezati maramu oko svoje glave ( Kako mora da se osjeća djevojka od 16 godina koja ostane bez svoje kose?!), sada su joj oči tužne i uplakane, a lice mršavo i sivo. MOLIM VAS, POSJETITE dnevnik.hr i POGLEDAJTE NA DNU STRANICE Martinine fotografije i pročitajte izvorni članak!!! Zbog tih tragičnih okolnosti Martina danas razmišlja samo o jednome - kako preživjeti. Njezini pak roditelji, izbezumljeni od straha i nemoći zbog tragedije koja ih je snašla, imaju drugu brigu - kako u vlastitoj neimaštini smoći novce za sljedeću Martininu operaciju u inozemstvu. Sigurno je da bi joj dali sve što imaju, čak i sebe same, samo što joj to neće pomoći, može joj pomoći samo ono što nemaju - novac. To jedino svjetlo u tunelu udaljeno je od njih više desetaka tisuća eura. Osim ako.... Osim ako im se Bog ne smiluje i ne pošalje im anđele. Pri tome ne mislim na anđele koji će se na zemlju spustiti na svojim lepršavim krilima, nego na ljude koji će zakucati na njihova vrata. Na male, bezimene ljude neznanih lica koji mogu pomoći, koji mogu promijeniti na stvari.
Nemojmo biti bešćutni i praviti se da nismo čuli, da nismo na vrijeme saznali. Nemojmo si umišljati da ne možemo pomoći. Nemojmo vjerovati da je nemoguće da stotine nepoznatih ljudi iskažu dobrotu... Jedino ako se to dogodi ova silna patnja može dobiti kakav-takav smisao. Možda je smisao upravo u tome da čovjek dobije šansu nadrasti samoga sebe i da biti tu za drugoga. Bog Martini ne može poslati druge anđele! Zato prepišimo odmah broj sa sajta Nove, "žrtvujmo" nekoliko kava s prijateljicama i potrudimo se da ovu priču čuje (i vidi) što više ljudi. Ja šaljem priču vama, a vi sada već sigurno znate što ćete dalje učiniti!
15.10.2008. u 13:39 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
