Peti je dan kako sam izbrisao stari blog
Peti je dan od kada sam čvrsto odlučio napraviti, ili barem pokušati napraviti, određene pomake u životu
Peti je dan kako sve više razmišljam o starom blogu…
Peti je dan kako se pitam da li mi je žao
Peti je dan….
Peti je dan…..ma, koga ja to uvjeravam? Zašto sam mislio da će to biti tako lako? Ne znam…zbunjen sam…..Ipak, nisam mislio da će toliku zbrku donijeti mi u glavi, nisam mislio da će mi toliko nedostajati…blog….Blog?….Ma ne, nedostaje mi on…nedostaje mi sve ono što je tamo bilo…, nedostaje mi dio mog života, nedostaje mi sreća, radost, ljubav koju sam na tim stranicama održavao….Ali, odlučio sam, vrijeme je da se probam maknuti sa mrtve točke…, vrijeme je da probam krenuti dalje…Ostala je tamo i jedna nova ljubav.., ljubav ili bar mislim da se tako zove, zbog koje sam sve ovo napravio, zbog koje sam izbrisao stari blog….ona je, u mojim mislima , ona je – moj cilj……..
Ne, to nikako ne znači da sve ove godine mogu izbrisati jednostavnim pritiskom na tipku „izbriši“ – niti znači, niti to želim. Ljubav ostaje, sjećanje ostaje, ostaju svi oni predivni trenuci, svi planovi i sve želje…ostaju…neostvareni, ali ostaju…
Peti je dan……možda u slijedećih pet bude lakše? Možda se malo pokrenem i opustim, možda prestanem brojati dane……to brojanje dana, tjedana, mjeseci, godina…to sam ostavio u starom blogu…a sada, sada brojim vrijeme kada sam to učinio…zbunjen sam…
Idem…idem preživjeti peti dan…idem se prisjetiti nekih događaja i sa osmijehom na licu nastaviti ovaj sumorni dan…možda, možda neka lijepa slika….ali.., ne …trebao bih krenuti naprijed….
Kako tako naglo sve presjeći…kako? Naglo? Pa baš i ne bih rekao….ali teško, teško idem naprijed..poskakujem na mjestu…..Idem…dan po dan…samo da mi u ovom, novom brojanju, opet ne prođu dani, tjedni, mjeseci, godine….dio života…..
Nedostaješ mi…..ti....
Nedostaješ mi Ti
Znaš da jednom srest ćemo se mi
nekad složni, puni ljubavi
moja draga, nedostaješ mi ti
Jesen u meni skoro prolazi
moje sunce još ne dolazi
moja draga, nedostaješ mi ti
Ponekad daj sjeti se
proljeća, nadanja
ponekad daj javi se
moja draga, nedostaješ mi ti
Još se tope lanjski snjegovi
nestali su naši tragovi
moja draga, nedostaješ mi ti
Jesen u meni skoro prolazi
moje sunce još ne dolazi
moja draga, nedostaješ mi ti
Ponekad daj sjeti se
proljeća, šaptanja
ponekad daj javi se
moja draga, nedostaješ mi ti
(Alen Slavica)
Nedostaješ mi Ti
Kad bi htjela ti da budeš
moja luka, moje more
moja ljubav, zauvjek
kad bi htjela ti da budeš
moje noći, moje zore
moja sreća, zauvjek
Ja bih znao da te vodim
putem nježnosti i snova
da te vodim zauvjek
ja bih znao da te volim
ovim srcem sve do bola
da te volim zauvjek
Nedostaješ mi ti
i ove noći
nedostaješ mi ti
tvoj smjeh, tvoj glas i oči
nedostaješ mi ti
a noć je duga
nedostaješ mi ti
za san, za mir, za ljubav
(Oliver Dragojević)
Post je objavljen 15.10.2008. u 13:02 sati.