Marketing
Dijeta...
Ni sam nisam svjestan koliko sam se odmorio ovo vrijeme na bolovanju…Iako, nedostaju mi moje cure, nedostaje mi moj „drim tim“ ali, danas sam shvatio..ma mogu i bez njih malo…I vjerujte, sretan sam da još slijedeći tjedan ostajem doma…
Stjecajem okolnosti, morao sam navratiti u firmu, obaviti neke posliće, a naletio sam na slavlje koje bi, da sam znao, drage volje propustio, izbjegao. Ne zbog slavlja, ne zbog osobe koja i što slavi, nego zbog onih koje sam bio prisiljen vidjeti, a eto, mogao sam izbjeći…no, to je svugdje tako, i nema tu nekih novosti…
Nastojao sam, onako frajerski, doduše pomalo zatežući u hodu, uletiti kao Broj jedan iz Alan forda..ali bez kolica…
I uletio sam…klopa je već bila spremna….onako nakostriješen pogledao sam svoje cure sa velikim upitnikom iznad glave…Što je ovo? A one, onako zagonetno, sa osmijehom od uha do uha, pa garant nisi ništa jeo, pogledaj koliko si oslabio, ajde da mi tebe malo dohranimo…kao da sam prasac na tovu..
Kada sam saznao svrhu i razlog slavlja, uslijedio je drugi šok, ali sam ga stoički podnio, kao i uvijek, đentlmenski sam prišao dami, čestitao na promaknuću i zaželio puno sreće i strpljenja u obavljanju mojih dojučerašnjih poslova. I to je život….usponi i padovi, ali sve treba gledati na način - svako zašto ima i svoj zato, pa tako i ja gledam na ove promjene, sa velikim smirenjem, sa vjerom u smirenije dane provedene na poslu, sa više slobodnog vremena, kojeg, iskreno uopće nisam niti imao, sa povratkom nekog, do sada nepoznatog, mirnijeg tempa u osobnom životu. I ne, nisam to shvatio kao pad…nikako…shvatio sam to kao mogućnost napretka u osobnom životu kojem toliko težim!
No, dosta o poslu..pa na bolovanju sam …to je zabranjena tema. Dakle, fešta je spremna, hrana na stolu, tulum je počeo. Iz pristojnosti, da se ne bi drugačije protumačilo, pojeo sam mali šnicl (ne pitajte od koje zvjeri..nisam ja spremao), malo salate..i to je to. Iskreno, bez imalo primjesa, objasnio sam da moram paziti na prehranu iz zdravstvenih razloga, da moram paziti na kilažu, jer netom sam se vratio sa operacije kičme, i doista, niko mi ne može i ne smije ništa zamjeriti. Linija prije svega! I tada je počela, općepoznata ženska kanonada pitanja – Koliko si skinuo? Kako održavaš liniju? Na kojoj si dijeti? Do kada moraš tako?...JOOOJJJJJJ…dostaaaaa…..drage moje….ma najjednostavnija i najučinkovitija dijeta…..gladujete, ono malo što pojedete, potroše vam živčeki, malo se više krećite i potrošite i ono staro….dakle, recept je vrlo jednostavan – samo, trebaju se poklopiti sve kockice…..i da…treba znat reć mozgu, objasniti mu…ne stari, nisi gladan….treba naučiti slušati kruljenje crijeva i u društvu praviti se..ne, to nisu moja crijeva, treba znati izdržati tri dana sa pola kile kruha…a treći dan frtalj baciti jer se osušio, ko kamen je, ..dakle…svaki treći dan si bez kruha… Sva sreća, sad sam doma, imam vremena, a i volim prtljati po kuhinji, pa uvijek složim neki lagani, kuhani obrok…ali, iskreno, strah me je kad počnem raditi… Ufffff, bolje da nisam kuhanje niti spomenuo..slijedio je novi set pitanja – a kaj kuhaš? Kako? Koliko? Sa čim miješaš? Koje začine dodaješ? Sa kojim prilogom? I tako, odgovaram na drugi set pitanja, kuham od ponedjeljka do petka, vikendom su i one sa obiteljima i ne dam, ne dam im recept za vikend…Ali..ni tu nije kraj!! Iako sam mislio, zadovoljit će se mojim iskustvom, kulinarskim, doduše pred njima teoretskim, sposobnostima, prevario sam se. Krenulo je „vaganje“…. Šacale su me koliko sam skinuo, pala je kladionica na koliko sam pao (dakako kila, rekli smo da o bodovima i poslu nećemo) , i opet…moj monolog… Nisam znao da im toliko nedostajem….da sam znao što me čeka, obukao bi skafander i malo popunio svoj izgled, i siguran sam, niko ne bi ništa primijetio i niko me ništa ne bi pitao. Ali, to su moje cure, uvijek razmjenjuju dijete sa mnom, i gle čuda…njima nikada nije niti jedna uspjela a meni je svaka, naravno, kada sam je se i pridržavao….I tako, stao sam malo sa strane, slušao njihova iskustva tj, neiskustva sa razno raznim dijetama, zapalio jednu i smješkao se….A kako i ne bi….ne valja ova dijeta, ne valja ona dijeta, gle smotanog kak je smršavil (da ne velim i propao) , a smotani gleda u njihov tanjur…a ne, ne brojim im.., ali gle čuda…..niti jedna nije preskočila tacnu sa kolačima, niti jedna se nije odrekla slatkog zadovoljstva! Ma, zašto i bi..nije li život, sam po sebi i težak i gorak, ma ko šljivi kilu više ili manje, uživajte drage moje dok možete! Ne daj Bože bolesti, sve će se to rasplinuti, sve će nestati kao dim….uživajte u tim malim slatkim zadovoljstvima, jer to, malo popravlja okus ovog smotanog i gorkog života!
Post je objavljen 14.10.2008. u 14:21 sati.