Marketing
U dobru i u zlu…prijatelji…
S velikim veseljem uzimam tipkovnicu u ruke jer između ostalog pišem i o nama dragom prijatelju Steff Onn-u.
Kao prvo, reći ću da ne znam stvarno ima li itko pravo žaliti jer ide u 3.b. ako žali, nek seli odma kud hoće jer bolji razred nije mogao dobiti. I znam da se slažete samnom…
Zajednica od toliko ljudi, s različitim stavovima, mišljenjima…željama,ciljevima…putovima…da ovako surađuje, mislim da je to genijalno i ponosim se svakim našim putom kad doslovno svi šutimo prije soc. I makar ona kaže da je to grobnička tišina, koji bi se razred još tako složio? 
I kad vidite da Zela tuče Došena,…dobro i kad Tea tuče Došena…ok…i Tonka…hmmm…ok…ne…krivo sam počela…
Dakle…ako „netko“ „ nekad“ „ nekoga“ malo i zvekne,to je iz čiste ljubavi i znate i sami da će vam to falit nakon srednje…nije da je to sad poruka da se tučete i više…
Ok…Dox će me ubit…
Ugl. Dosta o tome 
Htjedoh reć da makar i ne volimo i ove glupave kemijske s vodom, i ne znam…kolko god se Zela i Panda keckaju, toliko to i volimo i trebamo uživat u tome…no…ugl. Znate šta oću reć…
Drago mi je što smo svi tako pametni i divni i krasni i svugdje poželjni kao razred, i nije slučajno šta prof. govore i vode nas svugdje i svagdje,pogotovo naša Veselka,šta ne
Stefanu se pružila prilika da se više bavi i radi na onom što najviše voli,košarci naravno i drago nam je svima zbog toga. Iako nam svima fali, i njegova odgovaranja gdje zapetlja i sebe i profesora, i njegovi biseri, i on u gradu, i on na tjelesnom…i on svugdje gdje smo i mi…
al nije kraj svijeta,tek počinje za nas… vidjet ćemo ga još sto puta, on će uspjet u životnoj želji, što je i nama poticaj da se borimo i radimo ono što volimo,zar ne?
Bilo nam je zanimljivije pod fizikom Stefane s tobom…al ubijamo si monotoniju Šantić i ja. 
Tako je naš košarkaš okusio zajedno sa svima nama Magy-inu tortu/e. 
cijeli dan smo imali slobodan, pjevali…malo suze pustili…ali baš kako je Martina rekla:Ovo nije rastanak,ovo je za tvoje bolje sutra u kojem smo,nadamo se, i mi. Kao dar njemu, nešto što će mu pomoći-knjiga o raznim vještinama iz košarke i slika cijelog razreda kako bi znao da smo uvijek uz njega i bodrimo ga.
Ljubimo te Stefko i vidimo se,ako ne prije, onda za Božić…i u kojoj god prilici možemo
A osim što je Stefan otišao,došla nam je Martina… Ona nam prekrasno pjeva i nadamo se da joj je ok s nama. Super se uklopila, a ionako se svi mi znamo tako da jeee suuupeer!
…
Ostala sam ono što sam bila…zapisničar…
al evo, s ponosom, svoj rad izlažem:
Pro Bačić: Ajdeee Viiinko (Marku ona to…) 
Prof: Valeentina!
Val: Da?
Prof:Šta da? Pa ne udaješ se za mene da govoriš 'da'…
Val: A…nikad se ne zna…
Stef i Panda se igraju s teniskom lopticom na hodniku,raaavno u prof. ruke…
Stef: Prof. Kolko tražite za lopticu?
Panda (pravi se blesav) : A od koje se to budale odbilo…??
Prof: Od teebe!
Prof: A ne sjećaš se prošlog života?
Dox: Ma bio sam konj.
Prof: A vide se karakteristike…
Prof: U kakvom su odnosu lijep i nelijep?
Panda: Lijep je ljepši od nelijepoga…
Prof: Svak mi mora analizirat jednu pjesmu…
Alica meni: Ja ću onu koju ćeš ti…
Između ostalog imali smo i pogreb Pana Bojka…Umro je uslijed kratke ali snažne bolesti-pomanjkanja promila u krvi i zatajenja jetre.
Ožalošćeni bijahu bekavci i sve točionice…Gornjih i Donjih mosti…
Iz poštovanja prema njemu,zapalili smo mu lampaš i Meski mu je odsviro zadnju pjesmu,…
Ne znam, valjd ga ova iz pov. digla iz groba…
[Ja Dox, prilažem slike sa školske zadušnice]
Puse šalje svima vaša Džolle 
Post je objavljen 10.10.2008. u 18:20 sati.