Misliš da si mu ti sve....Da si mu jedina...Da mu značiš kao nešto najvrijednije u njegovom životu....Ne da samo tako misliš nego i on tako govori...
Priča nešto u što je teško povjerovati da to uopće može postojati,ali toliko i on tebi znači da mu naravno vjeruješ i još ga više zavoliš.
Bude vam lijepo,takve trenutke nikad nećeš moć zaboravit i sve ti se čini kao da si u bajci...A onda samo u jednoj sekundi sruši ti se sve...Tvoja bajka završava tužnim završetkom....A ti neznaš ni zašto,ni kako,ni čemu to ?!?!?!....
To zna samo 'on'....Samo 'on' zna da ono što je zapravo imao i djelio s tobom je bila sve samo laž ili možda 'povremena' istina....
Ne,ti neznaš nit nemožeš znat što on zapravo krije u sebi....
Svaki dan vam je bilo lijepo,svakim trenom ste doživjeli nešto novo i išli daljeu sve lijepše i dublje osjećaje....Ali teško je na kraju shvatit da si samo ti tako to doživjela...A on je zapravo sve to samo dobro odglumio....
Zapravo shvatiš da si voljela samo stranca kojeg nikad nit nisi takvog upoznala,a ne onog 'najboljeg dečka na svijetu'......
Bio je uz tebe uvijek i svugdje,a onda kada ti je najviše zatrebo njega nije bilo...Otiša je...
Dan prije nego je zauvijek otišo bilo je sve predivno,kao da mi je htio ostavit još dublji trag u srcu nego što već je....
Mazio me,ljubio,grlio,nježno....Govorio je da me voli...Da....Ma neznam...Neću o tome....Jer je to bilo sada tak shvaćam samo prazne prićice u koje lako povjeruješ ako ti je netko bitniji od tvog vlastitog života....
A sutra....Odjednom....Dolazi samo poruka...'GOTOVO JE'.....
Traži neke jadne izgovore samo da bi imo nešto za reć....
Ali ne....
To mu nema nikakvog smisla....Znamo oboje da to što govori je neistina...
Ni sam nezna kojim riječima i kako bi ovaj prekid učinio uvjerljujućim....
Jednostavno se izgubio sav...
Ne to mu neću nikada zaboraviti.....Preduboko je......
Ali znam da sam ga preboljela i da ga sada prezirem......
Zaboravit ga neću nit nemogu,ali mrzit ga hoću i to onoliko jako koliko je on prolio mojih suza......
Ali neka....Osjetila sam prvi put bol u svom životu i možda zvuči neistinito ali stvarno je da sam uživala u svojoj boli....
Nekako su mi suze,tužne pjesmice i sjećanje na lijepe trenutke davale predivan ugođaj....
Moja patnja,bol,i suze bili su nešto najsvetije u mom životu....
Osjećala sam se sigunom,zaštićenom i ponosnom....
Ljubav je nešto što mi se može desiti,ali za nju neznaš dali je iskrena ili nije,a tuga je ono što ostaje uz tebe zauvijek dajeći ti snagu za dalje i ona je uvijek iskrena!!!
Post je objavljen 09.10.2008. u 22:06 sati.